Poput holesterola koji začepljuje arteriju, quagga dagnjama je trebalo samo nekoliko godina da se infiltriraju u pet kilometara dugu mrežu cijevi ispod Švicarskog federalnog tehnološkog instituta u Lozani (EPFL). Dok je iko shvatio šta se dešava, bilo je prekasno.
Snaga nekih izmjenjivača toplote opala je za trećinu, blokirana smrvljenim školjkama. Klima uređaji su zakazali, a zgrade koje bi ljeti trebale biti hladnije od 24°C nisu mogle pasti ispod 26 ili 27°C. Invazivni mekušac se uvukao u cijevi koje crpe hladnu vodu s dubine od 75 metara kako bi hladile objekte.
„Ovo je otvorena invazija“, kaže Mathurin Dupanier, menadžer komunalnih operacija u EPFL-u. No, šteta je bila mnogo veća od hlađenja učionica. Podaci instituta moraju se hladiti, a eksperimenti ne trpe temperaturne oscilacije. Čak i Tokamak, eksperimentalno postrojenje za nuklearnu fuziju, treba hlađenje; u suprotnom će se rastopiti.
Bili smo u poricanju
Quagga dagnje su među najmoćnijim invazivnim vrstama na planeti. Razmnožavaju se nevjerovatnom brzinom: jedna ženka proizvede do milion jajnih ćelija. Mogu preživjeti 30 godina u dubinama američkih jezera, mrijeste se tokom cijele godine, čak i na temperaturama od samo 5°C.
U Ženevskom jezeru su otkrivene prije samo šest godina, a već su se proširile kao šumski požar. Pogođeni su aerodromi, sistemi pitke vode i filtracijski sistemi u Ženevi i Lozani. „Svi oko jezera imaju ovaj problem, nema izuzetaka“, dodaje Dupanier.
Umjesto pijeska, vidite dagnje
Ekolozi kažu da se jezero iz temelja promijenilo. Bastiaan Ibelings, profesor ekologije na Univerzitetu u Ženevi, ističe da su quagga dagnje zauzele svaki pedalj dna.
U Ženevskom jezeru dosegle su dubinu od 250 metara, gdje gotovo da nema kisika, a puževi, račići i domaće dagnje gotovo su nestali.
Mrtve školjke prekrivaju plaže, oštre su i režu stopala kupača, a vlasnici čamaca moraju ih strugati svakih par mjeseci.
Iskustvo iz SAD i novi alarm u Irskoj
Ove dagnje potiču iz crnomorske regije i proširile su se putem brodskih ruta. U američkim Velikim jezerima (Great Lakes) su prisutne od 1989. godine, gdje čine više od 99% biomase beskičmenjaka. Tamo su uzrokovale kolaps ribljih populacija, a uništene su čak i olupine brodova koje su bile savršeno očuvane stoljećima, sada su potpuno prekrivene dagnjama.
Ove sedmice, quagga dagnje su po prvi put uočene i u Sjevernoj Irskoj, što je izazvalo hitno upozorenje tamošnjih vlasti.
Lančana reakcija u ekosistemu
Svaka dagnja može profiltrirati do dvije litre vode dnevno, hraneći se fitoplanktonom koji je osnova hranidbenog lanca. Kada baza lanca nestane, to direktno pogađa ribe, ali i egzistenciju preko 120 profesionalnih ribara na Ženevskom jezeru.
Nuspojave filtracije:
Prozirnija voda: Svjetlost prodire dublje.
Zagrijavanje dubina: Toplija voda na većim dubinama podstiče cvjetanje toksičnih modrozelenih algi.
Nepovratne promjene: Jezero je prošlo kroz veće promjene u jednoj deceniji nego u prethodnih hiljadu godina.
Povratak na staro je „bajka“
Stručnjaci su složni: jednom kada quagga dagnje uđu u jezero, ne postoji način da se uklone. Jedino što se može uraditi jeste spriječiti njihovo prenošenje u druga jezera čišćenjem čamaca i ribarske opreme.
„Povratak na staro je bajka, zbog dagnji i klimatskih promjena“, kaže Ibelings. „Moramo prihvatiti da je ovo sada drugačije jezero.“