Međunarodni tim istraživača otkrio je tri nove vrste u bespućima Tanzanije. Riječ je o stvorenjima koja su razvila način razmnožavanja potpuno drugačiji od svih svojih rođaka vodozemaca.
U većini udžbenika navodi se samo jedna priča o razmnožavanju žaba, od jajašca preko punoglavaca do žabica, pa do odraslih žaba.
Međutim, kod tri vrste žaba, koje pripadaju rodu Nectrophrynoides, otkrivene u Tanzaniji, to nije slučaj, saopštio je Univerzitet u Kopenhagenu.
Umjesto da polažu jajašca iz kojih se izležu punoglavci, ženke ovih šumskih žaba nose svoje potomke unutar tijela i rađaju potpuno formirane, sićušne žabe. To ih čini vrlo rijetkim vodozemcima sposobnim za unutrašnju oplodnju i vivipariju.
"Opšte je poznato da žabe rastu od punoglavaca, to je jedna od klasičnih paradigmi metamorfoze u biologiji. Ali skoro 8.000 vrsta žaba zapravo ima širok spektar načina razmnožavanja, od kojih mnogi ne liče na tu poznatu priču", rekao je prof. Mark D. Sherze, kustos za herpetologiju Prirodnjačkog muzeja Danske i koautor studije.
Samo nekolicina vrsta žaba iz Južne Amerike i jugoistočne Azije razvila je slične strategije, što ove krastače čini jedinstvenim u životinjskom carstvu.
"Viviparija je izuzetno rijetka među žabama, prisutna je kod manje od 1% vrsta, što ove nove vrste čini izuzetno zanimljivim", rekao je H. Christoph Lidtke, specijalista za evoluciju razmnožavanja vodozemaca iz Španskog nacionalnog istraživačkog savjeta i koautor studije.
Njemački istraživač Gustav Tornir još 1905. godine predstavio je Kraljevskoj pruskoj akademiji nauka u Berlinu otkriće krastače iz Tanzanije koja rađa žive mladunce. U to vrijeme to je bila jedina poznata vrsta žabe na svijetu koja to čini.
Žabe koje je prvobitno pronašao Tornir danas se čuvaju u Muzeju prirodnih nauka u Berlinu, a istraživački tim je uspio da osigura DNK od originalnih žaba.
"Neki od ovih primjeraka prikupljeni su prije više od 120 godina. Naš rad je uspio da otkrije tačno kojim populacijama su pripadali ti stari primjerci, dajući nam mnogo više sigurnosti za budući rad na ovim krastačama", rekla je dr Alice Pezold sa Univerziteta u Potsdamu.
Pored evolucione zanimljivosti, otkriće bi moglo imati važne implikacije za zaštitu vrsta. Mnoge od ovih živorodnih krastača nastanjuju mala, fragmentirana staništa i ugrožene su krčenjem šuma, rudarstvom i klimatskim promjenama.
Nove vrste (Nectophrynoides luhomeroensis, Nectophrynoides uhehe i Nectophrynoides saliensis) su sa planina Istočnog luka u Tanzaniji, ugrožene žarišne tačke biodiverziteta poznate po mnogim vrstama koje se ne nalaze nigdje drugdje na Zemlji. Ove planine, koje se uzdižu iz ravnica prekrivene bujnim šumama, imaju visoko fragmentirana staništa, što utječe na biodiverzitet, uključujući i krastače koje tamo žive.
Studija je objavljena u Vertebrate Zoology.