Ovaj čovjek prvi je zagovarao pranje ruku. Ismijavali su ga, završio je u ludnici

Jedan od najdjelotvornijih načina da se izbjegne zaraza gripom i koronavirusom je redovno pranje ruku. Američki Centar za kontrolu bolesti savjetuje izribati ruke uz pomoć sapuna i vode 20 sekundi. Ovakav liječnički savjet bio bi skandalozan u 19. stoljeću. U Evropi 1840-ih veliki broj majki umirao je od porođajne groznice. Usprkos najboljoj medicinskoj njezi koja je tada bila dostupna, žene su obolijevale i umirale ubrzo nakon porođaja. Mađarski liječnik Ignaz Semmelweis (1818. - 1865.) želio je saznati zašto se to događa. Radio je u Općoj bolnici u Beču, na kojoj su postojala dva odvojena rodilišta. Primijetio je da je stopa smrtnosti uslijed groznice bila daleko niža ako su babice sudjelovale u porođaju, dok su žene prepuštene liječnicima i studentima medicine umirale u dvostruko većem broju. Semmelweis je odlučio testirati nekoliko svojih pretpostavki. Pokušao je ustanoviti imaju li položaj majke tokom porođaja ili osjećaj srama što ih ispituje liječnik, koji je muškarac, ikakvog utjecaja na ovaj fenomen. Pomislio je da je možda u pitanju strah od svećenika koji posjećuju pacijente na samrti zbog groznice. Na kraju je procijenio da nijedan od ovih čimbenika ne predstavlja pravi odgovor. Nakon što je shvatio šta nije uzrok zaraze, uspio je pronaći pravog krivca. Cijelo vrijeme su to bili leševi. Tačnije, liječnici i studenti bi svako jutro vršili obdukciju, a kasnije tokom dana su posjećivali majke u rodilištu i porađali ih. S druge strane, babice nisu imale pristup leševima. One su radile isključivo u rodilištu. Semmelweis je pretpostavio da su liječnici i studenti prenosili čestice s tijela preminulih na porodilje. Za razliku od savremene prakse, liječnici u to vrijeme nisu morali prati ruke pred vizitu pa su patogene s kojima su se susreli tokom obdukcije naprosto vraćali u rodilište. Mikrobi su tada još uvijek bili velika nepoznanica pa ih je Semmelweis nazivao "raspadajućom životinjskom organskom tvari".

Kolege ga kritizirali

Nakon što je zaključio da su žene umirale od groznice nakon kontakta s liječnicima, Semmelweis je 1847. uveo obavezno pranje ruku za studente i liječnike koji su radili s njim u Općoj bolnici u Beču. Umjesto sapuna, primijenio je otopinu klornog vapna, jer je uklanjala neugodan miris leša u raspadanju koji se zadržavao na rukama liječnika. Čim je osoblje bolnice počelo dezinficirati medicinske instrumente i vlastite ruke, stopa smrtnosti u rodilištu je pala. U proljeće 1850. Semmelweis se obratio kolegama tokom skupa prestižnog Bečkog medicinskog društva. Njegova preporuka da se ruke dezinficiraju prije kontakta s pacijentima bila je naširoko odbijena pod izgovorom da ne postoje ni naučne osnove niti logično objašnjenje za takvu tvrdnju. Historičari smatraju da su kategorički odbijali njegovu teoriju i zbog toga što ih je, u neku ruku, optuživao za smrt velikog broja pacijenata, piše National Geographic. Usprkos pozitivnim rezultatima, Opća bolnica u Beču napustila je praksu pranja ruku u rodilištu.

Njegova baština je prepoznata nakon smrti

Uslijedilo je teško razdoblje u Semmelweisovom životu. Preselio se u Peštu, gdje se također zaposlio u rodilištu. I tamo je uveo praksu pranja ruku, što je donijelo uspjeha, baš kao i u Beču. Usprkos tome, njegova zamisao nije naišla na odobravanje, a knjigu koju je napisao na tu temu kolege su znatno kritizirali. Kako je vrijeme odmicalo, zdravlje mu se pogoršalo. Postoje indicije da je patio od sifilisa ili Alzheimerove bolesti. Priveden je na psihijatrijsko liječenje, nakon čega je ubrzo i umro od sepse uslijed inficirane ozljede na ruci. Dvije godine kasnije, škotski hirurg Joseph Lister zagovarao je ideju o dezinfekciji ruku i medicinskih instrumenata koja je daleko bolje prošla. Iako je bilo onih koji su negodovali, 1870-ih su liječnici počeli ribati ruke prije operacije. Ubrzo zatim, i Semmelweisov rad je prepoznat, a značajno je doprinio i razvitku teorije o mikrobima Louisa Pasteura, koja je drastično promijenila način na koji liječnici pristupaju pacijentima, kao i shvaćanje o širenju bolesti. Iako su već 1870-ih kirurzi počeli dezinficirati ruke prije operacije, značaj koji pranje ruku predstavlja za javno zdravlje nije bio prepoznat još čitavo stoljeće kasnije. Univerzitet medicine u Budimpešti danas nosi Semmelweisovo ime.