U poređenju s golemim ruskim nuklearnim podmornicama, švedska podmornica A26 djeluje gotovo skromno. Dugačka je svega 66 metara, ali ono što joj nedostaje u veličini nadoknađuje vrhunskim sposobnostima prikrivanja i nadzora.
Podmornica, koju gradi Saab, opremljena je posebnim portalom u pramcu koji omogućuje raspoređivanje podvodnih dronova, senzora ili ronilaca na morsko dno. Upravo takve sposobnosti čine je idealnom za mutne i plitke vode Baltičkog mora, ali i za sve izraženiji ‘hladni rat‘ koji se ondje odvija ispod površine.
Tako barem procjenjuje Poljska, koja je krajem studenoga odlučila kupiti tri takve podmornice za oko 2,8 milijardi dolara. Za zemlje poput Poljske nadzor Baltičkog mora postao je pitanje nacionalne sigurnosti, piše The Economist.
Situacija je osjetljiva
Morsko dno ispresijecano je energetskom i komunikacijskom infrastrukturom . plinovodi Balticconnector između Finske i Estonije te Baltic Pipe između Norveške i Poljske, brojni podmorski kabeli za struju i telekomunikacije, ali i LNG terminali. Njih deset već je u funkciji, a još dva se grade.
Nakon što su Estonija, Latvija i Litva ove godine isključile svoje elektroenergetske sisteme iz ruske mreže, njihova povezanost s europskom mrežom uvelike ovisi o podmorskim kabelima. Iznad površine mora situacija je jednako osjetljiva- stotine vjetroturbina već se nalaze uz obale Danske i Njemačke, a nove niču i ispred Poljske.
Međutim, na papiru NATO nikada nije imao jaču poziciju u Baltičkom moru, od devet obalnih država sve osim Rusije članice su Saveza. Ipak, uprkos toj prednosti Moskva ima sredstva koja bi izazvala ozbiljne poremećaje.
Inače, od 2023. zabilježeno je najmanje jedanaest sumnjivih incidenata sabotaže infrastrukture u Baltiku, često povezanih s tankerima kojima Moskva zaobilazi zapadne sankcije, tzv. "flotom u sjeni". Najteži incidenti, oštećenja plinovoda Balticconnector i energetskog kabela između Finske i Estonije, vjerojatno su izazvali brodovi koji su sidra vukli po morskom dnu, a popravci su trajali mjesecima.
Moskva sve češće djeluje i otvoreno. Danska vojna obavještajna služba objavila je da su ruski ratni brodovi u oktobru usmjeravali oružje prema danskim plovilima i helikopterima, simulirajući sudar na moru. Očekuje se da će u budućnosti potencijalnih meta biti još više.
Njemačka, Danska, Švedska i Finska grade nove vjetroelektrane u Baltiku, dok je Poljska posebno izložena: gotovo polovinu energije uvozi preko baltičkih luka i plinovoda, a do 2040. planira uložiti više od 100 milijardi dolara u offshore vjetroelektrane i LNG terminale.
Prva poljska nuklearna elektrana, čije se otvaranje očekuje 2036., nalazit će se manje od dva kilometra od obale. Švedska će prve A26 podmornice dobiti tek 2031., a Poljska, čija mornarica trenutačno raspolaže samo jednom zastarjelom sovjetskom podmornicom, na nove će čekati do 2030-ih.
Uprkos tome, cijena zaštite daleko je manja od cijene posljedica napada. Prema procjeni think tanka RAND, dnevni trošak popravka podmorskog telekomunikacijskog kabela iznosi oko 24 miliona eura, naftovoda 36 miliona, a plinovoda 75 miliona eura, uz gubitke snabdijevanja i povezivosti koji se mjere u mjesecima.
Zbog toga, piše The Economist, ulaganje u nekoliko podmornica više ne izgleda kao luksuz nego kao neophodna polica osiguranja.