Najmanji dječak u bolničkom krevetu za odrasle, petogodišnji Aras, leži na leđima i igra se autićem. On je jedno od turskih čuda. Spasilačke ekipe oslobodile su ga iz ruševina njegove kuće u razorenom Kahramanmarasu 105 sati nakon potresa, prenosi BBC.
Kad je doveden na odjel intenzivne njege u stanju hipotermije, izmjerena mu je tjelesna temperatura od 28 stepeni. Iako je Aras preživio, njegova sedmogodišnja sestra Hiranur nije, kao ni njegov devetogodišnji brat Alp, a ni njihov otac nije imao više sreće. Ovo je jedna od brojnih obitelji nepovratno slomljenih turskom katastrofom.
Uz Arasov krevet sjedi Mehmet koji nježno mrsi kosu svog unuka. 72-godišnjak kaže da će do kraja života paziti na Arasa kao da mu je rođeni sin.
I majka je preživjela
"On je pošten dječak, ima jaku ličnost i iskren je. Nije razmažen. Spasioci su bili toliko dobri da su ga spasili i uz Božju milost vratili nam ga živog", rekao je Arasov djed.
Dok mu ljekar mijenja zavoj na natečenom lijevom stopalu, malo se trznuo, no dobro se oporavlja. Arasova majka također je preživjela razorni potres, ali nisu se vidjeli od kobnog potresa jer se ona liječi u drugoj bolnici.
Dječaku je život spašen na odjelu intenzivne njege koji su postavili izraelski ljekari. Nisu spasili samo njega već i 65-godišnjeg Samira iz Sirije koji je izvučen iz ruševina nakon šest hladnih noći zbog čega su mu morali amputirati obje noge. Za liječnike u središtu ove katastrofe bio je to iscrpljujući i traumatičnu sedmicu.
Djeca bez roditelja
Pedijatar Mehmet Cihan doputovao je iz Istanbula najbrže što je mogao da pomogne kolegama u razorenom gradu.
"Jako je loše. Previše je djece ostalo bez roditelja. Ne znam, jako mi je teško", rekao je ljekar.
Međunarodni medicinski napori sežu daleko izvan Kahramanmarasa, u gradu Turkoglu britanski ljekari postavili su zelene šatore pored onih turskih s crvenom ceradom. Postavljaju i poljsku bolnicu u krugu gradske bolnice koja je oštećena u potresu.
Bryony Pointon doktorica je opće prakse iz Chichestera, u Tursku je došla kao dio UK-Med humanitarne organizacije za pružanje medicinske pomoći koju financira britanska vlada.
"Radimo s turskim ljekarima i medicinskim sestrama koji postavljaju vlastite šatore i primaju pacijente, ali su prilično preopterećeni. Uz sve traume, postoje ljudi sa svojim uobičajenim hroničnim bolestima s kojima se teško nose. Mi ćemo pregledati što je više moguće takvih pacijenata", objašnjava Pointon.
