Naučnici su u srcu obližnje magline otkrili misterioznu „željeznu traku“ koja bi mogla pružiti uvid u zastrašujuću sudbinu Zemlje. Riječ je o pojasu jonizovanih atoma željeza uočenom kako se proteže kroz Prstenastu maglinu, udaljenu 2.283 svjetlosne godine od naše planete.
Istraživače zbunjuje način na koji je ova struktura nastala, jer do sada ništa slično nije zabilježeno. Jedno od objašnjenja jeste da se radi o ostacima stjenovite planete slične Zemlji, koja je isparila uslijed širenja umiruće zvijezde.
Zvijezde poput našeg Sunca, kada potroše nuklearno gorivo na kraju životnog vijeka, prolaze kroz dramatičnu transformaciju. Vanjski slojevi se šire do ogromnih razmjera (postaju crveni džinovi), dok se jezgro skuplja i hladi, postajući bijeli patuljak. Odbačeni omotači formiraju takozvanu planetarnu maglinu. Prema procjenama, za oko pet milijardi godina i Sunce će progutati Zemlju.
Glavni prsten magline sastoji se od oko 20.000 grudvi gustog molekularnog vodonika, od kojih je svaka mase približne Zemljinoj. U aktuelnoj studiji, naučnici su posmatrali maglinu pomoću instrumenta Large Integral Field Unit, montiranog na William Herschel Telescope. Ovaj sistem koristi stotine optičkih vlakana kako bi se istovremeno analizirali različiti talasi svjetlosti i hemijski sastav magline.
Vodeći autor istraživanja, dr. Roger Wesson sa Cardiff univerziteta, navodi da je tokom obrade podataka postalo očigledno prisustvo do tada nepoznate trake jonizovanog željeza u samom centru magline.
Postoje dva glavna scenarija za njen nastanak. Nepoznat proces tokom izbacivanja materijala iz umiruće zvijezde. Luk plazme nastao isparavanjem stjenovite planete koju je zahvatila zvijezda u fazi crvenog džina.
Količina željeza u traci, prema procjenama, tačno odgovara masi koja bi se očekivala pri isparavanju planete veličine Zemlje ili Venere. Ako se ova hipoteza potvrdi, neobična struktura u Prstenastoj maglini mogla bi predstavljati rijedak pogled u daleku budućnost našeg doma. Ipak, istraživači naglašavaju da je potrebno još dokaza i otkrivanje sličnih struktura u drugim maglinama kako bi se sa sigurnošću utvrdilo njihovo porijeklo.