U 77. godini sinoć nas je napustio doajen bh. glumišta Josip Pejaković. Javnost će ga pamtiti po ulogama, ali i izjavama koje će još dugo odzvanjati.
Možda i najpoznatije njegove izjave su sa mitinga u Sarajevu iz aprila 1992., kada se Pejaković oštro suprotstavio agresiji na BiH.
Hiljade ljudi tada su na ulicama Sarajeva mirnim demonstracijama tražile da se agresorske barikade maknu sa ulica. Ostao je zabilježen emotivan govor Josipa Pejakovića, koji je građane pozivao na otpor nasilju:
„Građani Bosne i Hercegovine, izađimo na ulice, i rukama zaustavimo, zaustavimo ovo što nas u noći može dočekati i da se više nikada ne probudimo. Dođite pred Skupštinu! Ne bojte se! Svi na ulicu! Cijelo Sarajevo! Krenite rudari iz Breze, iz Zenice, krenite gladni…! Ne damo Bosne, ne damo!“, govorio je Pejaković pred televizijskim kamerama ispred zgrade parlamenta.
Hiljade ljudi okupljeni oko Pejakovića su skandirali: „Ne damo Bosnu.“
Donosimo još neke njegove izjave:
"Ne bih dozvolio da se učini prvi genocid na ovim prostorima, a to je genocid nad Jugoslovenima, onim istinskim koji su postali produkt najplemenitijeg što je ova zemlja mogla iznjedriti. Ovog trenutka svečano izjavljujem da sam Jugosloven i to nepopravljivi po uzoru na Strossmayera, Broza i sve one koji su me učili da poštujem razlike, sve ono što podrazumijeva toleranciju. Po uzoru, dakle, na one koji su me učili da ću kroz pristajanje da budem i jedno i drugo i treće biti užasno bogat čovjek - a to su stvari koje zatucanim ljudima ne mogu sada doprijeti do svijesti. A činjenica je da danas nema veće bijede nego biti Hrvat, Srbin il' Musliman - veću sramotu sami sebi nismo mogli prirediti i trebat će nam godine da tu ljagu speremo sa sebe." (1993)
"Moj maternji jezik je i bosanski i hrvatski i srpski." (novembar 2004. za Radio Slobodna Evropa)
"Mislim da nam ne treba niko od stranaca da zastupa bosansku tužbu. Mi imamo ljudi u BiH koji to mogu uraditi, sa istim autoritetom, samo da im se pruži šansa." (2004. za Radio Slobodna Evropa o Tužbi Republike Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid)
"Novokomponovani duh je najbolje pogonsko gorivo nacionalistima. Zato se nemojte čuditi što se žrtva divi katilu. U novokomponovanoj muzici je i to moguće." (novembar 2004.)
"Mržnja je bila i ostala najbolje oružje samo je pitanje koliko ga kad i u kojem trenutku potežemo". (april 2025. Raport)
"Optimizam treba prepustiti trijeznim ljudima. Kada oni postanu optimisti, tada ću jako vjerovati u tu riječ da nešto znači. Sve dotle dok je ona privilegija maloumnika i ljudi koji ne misle dovoljno svojom glavom, ja ću se ipak vratiti u realni pesimizam. On je puno kreativniji, jer umjetnost nikada nije patila od pretjeranog optimizma. Pesimisti su uvijek bili oni koji su pokretali ovaj točak povijesti naprijed, a aktivisti su uglavnom završavali sa ratovima."