Kupovina polovnog automobila uvijek nosi određeni rizik, ali jedna kilometraža posebno privlači pažnju iskusnih mehaničara – 150.000 kilometara. Nakon te granice mnogi automobili ulaze u period kada se mogu pojaviti prvi ozbiljniji i skupi kvarovi.
To ne znači da će svaki automobil postati nepouzdan niti da će svaki vlasnik imati velike troškove. Mnogo toga zavisi od redovnog održavanja, načina vožnje, kvaliteta servisa i uslova u kojima je vozilo korišteno. Dobro održavan automobil bez problema može prijeći 300.000 kilometara, dok zapušten primjerak može zahtijevati skupe popravke i mnogo ranije.
Ipak, iskustva brojnih servisa pokazuju da određeni modeli imaju poznate slabe tačke koje se često pojavljuju upravo nakon prelaska granice od oko 150.000 kilometara. Među najčešćim skupim kvarovima nalaze se problemi s turbopunjačima, automatskim mjenjačima, lancima razvoda, dvomasenim zamašnjacima, visokotlačnim pumpama, DPF filterima i sistemima za obradu izduvnih gasova.
Među automobilima koji vlasnicima najčešće donose velike račune nalaze se pojedini modeli BMW-a, Audija i Mercedesa. BMW Serija 5 F10 520d poznata je po mogućim problemima s lancem razvoda, turbopunjačem, EGR ventilom i automatskim mjenjačem, a popravke u nekim slučajevima mogu dosegnuti nekoliko hiljada eura. Slične probleme mogu imati i određene verzije BMW-a Serije 3 F30, posebno kod dizelskih motora, gdje se često spominju lanac razvoda, dvomaseni zamašnjak i DPF filter.
Audi A6 C7 3.0 TDI slovi kao kvalitetan automobil, ali kada dođe do ozbiljnog kvara, popravci mogu biti izuzetno skupi. Problemi s automatskim mjenjačem, lancem razvoda, AdBlue sistemom ili turbinom mogu vlasnika koštati nekoliko hiljada eura. Kod Audija A4 B8 2.0 TDI najčešće se izdvajaju kvarovi visokotlačne pumpe, dizni, DPF-a i EGR sistema.
Ni Mercedes nije pošteđen. E-klasa W212 može imati velike troškove zbog automatskog mjenjača, zračnog ovjesa, dizni i turbine, dok kod SUV modela poput Mercedesa ML W166 dodatne probleme mogu predstavljati zračni ovjes, pogon i složeni sistemi transmisije.
Volkswagenovi modeli također se često pojavljuju na listama potencijalno skupih popravaka. Passat B8 2.0 TDI može zahtijevati ulaganja u DSG mjenjač, DPF filter, EGR ventil i dvomaseni zamašnjak, dok luksuzni Touareg 3.0 TDI donosi još veće troškove zbog složenijeg ovjesa, pogona i mjenjača. Slična situacija je i kod Škode Superb 2.0 TDI DSG, koja dijeli mnoge tehničke komponente s Passatom.
Među vozilima koja mogu iznenaditi visokim troškovima održavanja nalaze se i Ford Mondeo 2.0 TDCi, Ford Kuga 2.0 TDCi, Peugeot 508 2.0 BlueHDi, Citroën C5 BlueHDi i Opel Insignia 2.0 CDTI. Kod tih modela najčešće se spominju problemi s turbopunjačem, ubrizgavanjem goriva, DPF filterima, AdBlue sistemima i dvomasenim zamašnjacima.
Renault Kadjar 1.6 dCi i Nissan Qashqai 1.6 dCi mogu zahtijevati skupe popravke povezane s turbinom, DPF-om, spojkom i zamašnjakom. Volvo XC60 D5 uglavnom se smatra kvalitetnim automobilom, ali njegovi automatski mjenjači, pogon na sve točkove, turbina i dizne mogu predstavljati veliki trošak kada dođe vrijeme za popravke.
Posebno skupa kategorija su luksuzni SUV modeli. Land Rover Discovery Sport, Porsche Cayenne Diesel i BMW X5 F15 mogu imati izuzetno visoke troškove održavanja zbog složenih sistema pogona, elektronike, zračnog ovjesa, automatskih mjenjača i snažnih motora. Kod pojedinih primjeraka BMW-a X5 ukupni računi za popravke mogu premašiti i 8.000 eura.
Moderni automobili projektovani su da prelaze velike udaljenosti, ali nakon određene kilometraže mnoge komponente ulaze u fazu intenzivnijeg trošenja. Najčešće stradaju turbopunjači, spojke, dvomaseni zamašnjaci, automatski mjenjači, ovjes, DPF filteri, EGR ventili, dizne, visokotlačne pumpe i sistemi razvoda motora.
Kada se nekoliko skupih kvarova pojavi u kratkom periodu, račun za popravke može lako premašiti vrijednost samog automobila.
Zbog toga je prije kupovine polovnog vozila važno provjeriti mnogo više od same kilometraže. Potrebno je tražiti kompletnu servisnu historiju, račune servisa, napraviti dijagnostiku motora, provjeriti stanje mjenjača, turbine, DPF filtera, ovjesa i eventualna curenja ulja.
Također je uvijek preporučljivo da automobil prije kupovine pregleda nezavisni mehaničar.
Ipak, sama činjenica da automobil ima više od 150.000 kilometara ne znači da ga treba izbjegavati. Mnogi primjerci s urednim održavanjem bez problema prelaze 300.000, pa čak i 500.000 kilometara.
Mnogo je rizičnije kupiti automobil s malom kilometražom bez dokaza o održavanju nego vozilo koje ima veću kilometražu, ali jasnu servisnu historiju.
Kod kupovine polovnog automobila najvažnije pravilo je jednostavno – ne kupuje se samo model i izgled, nego stanje konkretnog primjerka. Dobro provjeren automobil može biti odlična kupovina, dok zanemaren primjerak može postati skupa noćna mora.