Automobili na vodik godinama su predstavljani kao idealno rješenje između klasičnih automobila i električnih vozila na baterije. Pokreće ih električna energija, iz auspuha izlazi samo vodena para, a punjenje traje svega nekoliko minuta. Ipak, njihov veliki tržišni proboj nikada se nije dogodio. Toyota Mirai i Hyundai Nexo ostali su rijetkost, infrastruktura je slabo razvijena, a u Bosni i Hercegovini punionica praktično nema. Mnogi proizvođači u međuvremenu su odustali od razvoja automobila na vodik ili su svoje planove stavili na čekanje.
Sada se pojavio još jedan veliki problem zbog kojeg bi većina automobila na vodik nakon 15 godina mogla završiti na otpadu.
Problem nije baterija, jer automobili na vodik imaju malu bateriju sličnu onoj u hibridima, niti neka druga sofisticirana komponenta, već naizgled jednostavan dio, rezervoar za vodik.
Naime, vodik se ne skladišti u običnom rezervoaru, već u kompozitnim bocama pod izuzetno visokim pritiskom, najčešće od 700 bara. Takvi rezervoari moraju izdržati velike temperaturne razlike, stalna punjenja i pražnjenja, kao i dugotrajno starenje materijala. Zbog toga imaju propisan vijek trajanja. Prema važećim sigurnosnim pravilima, za većinu sistema on je ograničen na 15 godina.
To znači da će prvi serijski automobili na vodik uskoro doći do trenutka kada njihovi rezervoari više neće imati važeću dozvolu za upotrebu. Problem nije u tome što automobil automatski postaje neispravan ili opasan, već što se nakon isteka tog roka sigurnost rezervoara više ne može zakonski garantovati. Budući da se vodik skladišti pod ekstremno visokim pritiskom, takav rizik se ne može zanemariti.
Za vlasnike bi posljedice mogle biti veoma skupe. Zamjena rezervoara tehnički je izuzetno zahtjevan posao i može koštati više od 10.000 eura, zavisno od modela, dostupnosti dijelova i načina ugradnje. Kod starijih vozila taj iznos uglavnom premašuje njihovu tržišnu vrijednost.
Drugim riječima, potpuno ispravan automobil na vodik mogao bi postati ekonomski neisplativ samo zato što su njegovi rezervoari dostigli kraj dozvoljenog vijeka trajanja.
Trenutno ne postoji jednostavno rješenje, poput redovnog tehničkog pregleda kojim bi se vijek rezervoara mogao produžiti. Kako je broj automobila na vodik veoma mali, ne postoji ni dovoljno interesa za razvoj široko dostupnih i certificiranih postupaka provjere i produženja njihove upotrebe. To dodatno obara vrijednost polovnih vozila na vodik.
Iako tehnologija i dalje nudi brojne prednosti, poput brzog punjenja, velikog dometa i vožnje bez lokalnih emisija štetnih gasova, visoka cijena, nedostatak punionica, skupa tehnologija i sve napredniji električni automobili na baterije trenutno rade protiv njenog šireg prihvatanja. BMW i dalje vjeruje u gorivne ćelije i planira predstaviti verziju modela X5 na vodik od 2028. godine, ali masovno tržište za sada ide u drugom smjeru.