Ovisnost o kockanju u BiH često ostaje neizgovorena tema, iako je prisutna u gotovo svakoj sredini. Kockarnice, kladionice i online platforme postale su svakodnevica, a dostupnost je veća nego ikada. 

Problem počinje neprimjetno, prvo kao „usputna igra“, zatim pokušaj da se „vrati izgubljeno“, a završava gubitkom kontrole, novca, povjerenja i odnosa.

Najveća zabluda je da je kockanje „brza zarada“. Statistika i praksa govore suprotno – sistem je uvijek postavljen tako da igrač na kraju gubi. Ovisnik, međutim, vjeruje da će sljedeća uplata „ispraviti sve“, što je začarani krug iz kojeg se sve teže izlazi.

Često okolina kasno primijeti problem 

Utjecaj ovisnosti se ne zaustavlja na pojedincu. Pogađa porodicu, djecu, prijatelje. Donosi dugove, stres, narušene odnose, pa čak i ozbiljna psihička stanja poput anksioznosti i depresije. Često okolina kasno primijeti problem jer se ovisničko ponašanje skriva, opravdava, minimizira. Izlaz postoji, ali zahtijeva priznanje problema i podršku. 

U BiH postoje savjetovališta, psihološke službe i grupe podrške koje rade s osobama koje se bore s kockanjem. Ključni korak je da osoba shvati da gubitak kontrole nije „slabost karaktera“, nego bolest koja se može liječiti. Kockanje nije igra ako postane način bježanja od stvarnosti. A prvi korak prema oporavku je da se o tome konačno govori otvoreno, bez srama i osuđivanja.

"To je bolest, međunarodno priznata bolest, a ovisnik o kockanju je osoba koja zapušta sve obaveze zavisno od toga o kome se radi. Zavisno do toga o kome se radi, da li je učenik, da li zapušta školske ili fakultetske obaveze, zatim obaveze u vanškolskim aktivnostima ili nekim drugim aktivnostima, možda obaveze kod kuće. Ako je to zaposlena osoba, možda radne obaveze ili ako je osoba koja ima porodicu i ona nerijetko zapušta svoje porodične obaveze, najčešće kao suprug. Ta osoba veoma često laže da bi umanjila veličinu problema ili da bi ga predstavila bezbolnijim. Često posuđuje novac od drugih i pri tome vara ili laže o razlozima zašto posuđuje, a laže i o vremenu kada će vratiti novac. Radi se o osobama koje naruše sve bitne veze i odnose u svojoj sredini, pa od nekada normalnog ili uglednog čovjeka, dovede sebe u situaciju da ga okolina počne doživljavati kao propalicu ili nekoga u koga se više niko ne može pouzdati. Ovo su neki od najčešćih kriterija, struka kaže da su potrebna četiri faktora da bi neko bio zvanično ovisnik o kockanju", kaže za Raport dr.sc. Marko Romić, osnivač i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju (KLOK-Mostar).

Za njega postoji samo kocka

On kaže da je patološki kockar sasvim ubuzet svojim porokom."

Kada je ta osoba već u fazi bolesti, patološki kockar živi u jednom potpuno imaginarnom, potpuno paralelnom svijetu. Njegov život je u jednoj potpuno drugoj dimenziji. Za njega postoji samo kocka i ništa izvan toga za njega ne postoji. NI porodica, ni žena ni djeca ne postoje za njega. Normalni ljudi oni koji nisu ovisnici o kockanju kada promatraju ponašanje patološkog kockara oni to ne mogu razumjeti. Oni obično postavljaju pitanje koje bi svako normalan postavio "gdje mu je pamet". Međutim, to pitanje iz perspektive ovisnik o kockanju je prilično besmisleno, jer oni žive u nekom svom svijetu i za njih nema nikakvih priča o obrazu, dostojanstvu, pameti ili ljudstvom. Sve svoje vrijeme i napore patološki kockar usmjerava na kockanje, stalno smišljajući kako doći do novca i stalno smišljajući kako da opravda to što nema novca. Jučer dobio plaću, a danas nema ni marke, a zna da žena zna da mu je bila plaća. to je jedan čest primjer, a tada se pribjegava ide se i posuđuje uz lažne razloge za šta mu novac treba. Sve zu svemu, sav njegov život je podređen kockanju", nagklašava Romić.

Najgore što se događa je da bolest pojedinca nagriza cijele porodice, ali tu njegova oklina mora pokazati odlučnost.

"Ima razlitih perspektiva kako da se umanji problem. Porodica bi trebala tu osobu staviti u poziciju da bira između liječenja ili će izgubiti sve ono što je imao od porodice. Treba mu dati izbor da se liječi ili da neće imati podršku u svemu, pa i do kuhanja i čišćenja ili krova nad glavom. Ko hoće kockati, može ali sa svojih leđa, pa onda neka odluči. Nikako ne treba dozvoliti da cijela porodica ispašta, ne treba vraćati kockarske. To je jedna greška koju mnogi naprave i roditelji i supružnici. Misle da mu tako pomažu, a ustvari ga to samo dublje gura u problem. Ako smo u poziciji člana porodice, jednostavno treba zavrnuti sve slavine i tražiti da se ta osoba liječi, naglsaio je Romić-