Ulica Gabriel Peri u Saint-Denisu tipična je za sjeverna predgrađa Pariza. U izlogu mesnice vise odrane janjeće glave, majice se u diskontnoj prodavnici prodaju za dva eura, a na trotoarima preprodavači nude prokrijumčarene cigarete. Upravo je u tom osmospratnom stambenom naselju, u najgušće naseljenom pariškom predgrađu, odrastao Jordan Bardella.
Put ovog 30-godišnjaka, od povučenog i stidljivog tinejdžera do predsjednika desno-populističkog Nacionalnog okupljanja (RN), izuzetno je neobičan. A sedmog jula njegova priča mogla bi dobiti novo poglavlje. Tog dana će Marine Le Pen, njegova politička mentorica, saznati hoće li žalbeni sud potvrditi zabranu kandidovanja za javne funkcije zbog zloupotrebe sredstava Evropskog parlamenta.
To je bilo nezamislivo
Ako zabrana za Le Pen ostane na snazi, Bardella će u aprilu naredne godine biti kandidat Nacionalnog okupljanja na predsjedničkim izborima u Francuskoj, piše The Economist.
"Nimalo nije bilo izvjesno da ću završiti tamo gdje sam danas“, kaže Bardella uz kafu u Evropskom parlamentu, gdje je zastupnik Nacionalnog okupljanja. Prisjeća se da mu kao tinejdžeru takva ideja nije ni padala na pamet."„To je bilo nezamislivo“, kaže.
Priznaje da je tada bio veoma stidljiv. Dane je uglavnom provodio u svojoj sobi igrajući videoigre poput Call of Dutyja ili Fife. Nije pohađao nijednu od elitnih škola u kojima se tradicionalno obrazuje francuska politička i društvena elita, a studij je na kraju napustio. Kaže da su ga u pariškim društvenim krugovima, među vršnjacima koji su se zvali Charles ili Arthur, često ismijavali zbog njegovog radničkog porijekla i prezimena. „Možda sam odrastao samo deset minuta od mjesta gdje službeno počinje Pariz, ali to je bio sasvim drugi svijet“, kaže.
Bardellin uspon u Nacionalnom okupljanju bio je izuzetno brz. Stranci se pridružio sa 16 godina, sa 18 je već bio lokalni stranački aktivista, sa 23 je predvodio listu na izborima za Evropski parlament. Sa samo 27 godina izabran je za predsjednika stranke. Ključnu ulogu u njegovoj političkoj karijeri imala je Marine Le Pen, kćerka suosnivača stranke Jean-Marieja Le Pena. Upravo ga je ona odabrala za svog političkog nasljednika i pružila mu priliku u neuobičajeno mladoj dobi.
Danas je Bardella jedna od najpoznatijih osoba u Francuskoj. Pažnju javnosti privlači i njegov privatni život, jer je u vezi s italijanskom princezom iz nekadašnje kraljevske dinastije Bourbon-Dvije Sicilije, mlađe grane španske kraljevske dinastije Burbon.
Prema anketama, ako Bardella bude kandidat Nacionalnog okupljanja, što su on i Marine Le Pen dogovorili u slučaju da sud potvrdi njenu zabranu kandidovanja, uvjerljivo bi pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora, a imao bi i realne izglede za pobjedu u završnom, drugom krugu.
Bardellina privlačnost pristalicama i članovima Nacionalnog okupljanja lako je razumljiva. On predstavlja novo, uglađenije lice stranke, nekada politički izolovane zbog antisemitizma i radikalnih stavova, a koja danas nastoji steći ugled i postati prihvatljiva široj javnosti. Važno je i to što ne nosi prezime Le Pen, ali i što dolazi iz pariškog predgrađa Seine-Saint-Denis, poznatog po poštanskom broju 93, najsiromašnijeg departmana u Francuskoj.
Potencijalni sukob s Njemačkom
Vješt je govornik koji svoje nastupe gradi smireno i samouvjereno, a gotovo svaki javni nastup priprema izuzetno temeljito, kaže Alexandre Loubet, zastupnik Nacionalnog okupljanja i njegov bliski saradnik. S više od dva miliona pratilaca na TikToku, Bardella je jednako popularan među tinejdžerima kao i među penzionerima.
Otkako je preuzeo vođstvo stranke, postepeno oblikuje vlastitu političku viziju. Riječ je o nacionalizmu po uzoru na Trumpov slogan "Učinimo Ameriku ponovo velikom“, s naglaskom na strogu kontrolu imigracije, skepticizam prema zelenim politikama i protivljenje takozvanoj „woke“ ideologiji, uz načelo da francuski interesi moraju biti na prvom mjestu.
Evropski diplomati koji su s njim razgovarali ističu da ih donekle umiruje njegova ocjena kako Rusija predstavlja "višedimenzionalnu prijetnju“ te da bi Francuska zadržala svoje učešće u NATO operacijama. Međutim, istovremeno se protivi ulasku Ukrajine u Evropsku uniju i dugoročno zagovara izlazak Francuske iz integrisane vojne komande NATO-a.
U Njemačkoj su s odobravanjem, ali oprezno, primili njegove signale o mogućoj saradnji, posebno u oblasti migracija. Međutim, njegova zamisao da se Evropska unija preoblikuje u „zajednicu suverenih država“, uz znatno smanjenje francuskog doprinosa zajedničkom evropskom budžetu, gotovo sigurno bi dovela do ozbiljnog sukoba s Berlinom. Francuska bi, prema toj viziji, mogla postati dio grupe država koje blokiraju pojedine evropske projekte.
Bardella svoj odnos s Marine Le Pen opisuje kao "veoma blizak“. Njoj se i dalje obraća s poštovanjem, koristeći formalni način obraćanja, dok se ona njemu obraća neformalno. Ipak, naglašava da njihov odnos nije mentorski te posljednjih mjeseci sve češće pokazuje vlastitu političku samostalnost.
Dok Marine Le Pen zagovara snižavanje starosne granice za odlazak u penziju, Bardella je prema toj ideji suzdržaniji. Za razliku od njenog naglaska na snažnoj ulozi države u ekonomiji, što ima podršku birača u nekadašnjim industrijskim regijama na sjeveroistoku zemlje, on nastoji pridobiti i konzervativne građanske birače te šalje poruke naklonjene preduzetništvu i poslovnoj zajednici. Ipak, tema koja ga najviše pokreće ostaje imigracija.
„Naš kontinent više neće biti kontinent Evropljana ako ne zaustavimo val migracija“, poručio je nedavno na skupu evropskih nacionalističkih stranaka u Poljskoj. Bardella zagovara ukidanje automatskog sticanja francuskog državljanstva rođenjem na francuskoj teritoriji te smanjenje socijalnih prava za doseljenike. U junu je izazvao oštre kritike kada je nasilje na ulicama nakon pobjede fudbalskog kluba Paris Saint-Germain u finalu Lige prvaka povezao s, kako je rekao, „nesposobnošću Francuske da kontroliše imigraciju“.
Skriveni detalji 'službene životne priče'
U osnovi Bardellinog protivljenja useljavanju nalazi se uvjerenje da se današnji doseljenici ne integrišu na način na koji su to učinili njegovi roditelji. Njegova majka Luisa rođena je u Torinu, dok je djed po ocu, Italijan koji se oženio Francuskinjom alžirskog porijekla, u Francusku doselio šezdesetih godina prošlog vijeka.
"To je bila generacija koja je učinila sve da postane francuska. Naučili su jezik i poštovali zemlju koja ih je primila“, kaže Bardella, žaleći što, prema njegovom mišljenju, danas takav trud više nije očekivan. Saint-Denis, gdje njegova majka i dalje živi, opisuje kao mjesto obilježeno trgovinom drogom, kriminalom, siromaštvom te gubitkom vrijednosti i nacionalnog identiteta.
Ipak, u njegovoj "službenoj životnoj priči“, u kojoj ga predstavljaju kao dječaka iz skromnog radničkog naselja, prešućuju se neke pojedinosti. Otac, koji se razveo od njegove majke dok je Bardella još bio dijete, vodio je malu firmu za distribuciju pića i sinu je u tinejdžerskim godinama kupio automobil. Osim toga, Bardella je rano napustio državni obrazovni sistem i školovanje nastavio u katoličkoj školi u Saint-Denisu. Međutim, upravo se takva priča dobro uklapa u populistički politički narativ. Kako sam kaže, želi osigurati da „Francuska jednog dana ne liči na četvrt u kojoj sam odrastao“.
Danas Bardella mnogo više vremena provodi u pariškim poslovnim krugovima i ambasadama nego na ulicama Saint-Denisa. Viđen je i u VIP loži Velike nagrade Monaka, u društvu svoje nove partnerice. Međutim, njegovo približavanje političkoj i poslovnoj eliti nosi i određeni rizik – mogao bi izgubiti vjerodostojnost među biračima koji se protive establišmentu.
Njegov prijatelj i stranački kolega Kévin Pfeffer tvrdi da Bardellina gotovo bajkovita ljubavna priča „podstiče ljude da sanjaju“. Uostalom, ne bi bio prvi populistički političar koji živi ekstravagantnim stilom života. Ipak, francuski birači, poznati po revolucionarnom duhu, možda će prema tome biti manje popustljivi nego birači u drugim zemljama.
Bardella, koji pažljivo njeguje svoj javni imidž, ništa ne prepušta slučaju. Toliko vodi računa o detaljima da čak i bijele košulje pažljivo pakuje s papirnim umecima kako se ne bi izgužvale.
Ključni trenutak za njegovu političku budućnost bit će odluka žalbenog suda u slučaju Marine Le Pen. Ako sud ublaži njenu kaznu i omogući joj kandidovanje na predsjedničkim izborima sljedeće godine, Bardella će ponovo pasti u njenu sjenu. Ako, pak, zabrana kandidovanja ostane na snazi, Le Pen će političko vođstvo stranke, koju je njena porodica gradila kroz osam predsjedničkih kampanja oca i kćerke, prepustiti čovjeku koji nije član porodice (iako ga je sama odabrala za nasljednika). Na pitanje zabrinjava li ga takav rasplet, Bardella odgovara diplomatski:
"Kad bih izbjegao odgovoriti na vaše pitanje, zaključili biste da ne govorim istinu. Kad bih rekao da sam zabrinut, mogao bih zabrinuti i vas. Istina je, vjerovatno, negdje između", piše The Economist.