Jeste li se ikada zapitali gdje se tačno nalazilo vaše naselje u vrijeme superkontinenta Pangeje? Je li ispod vaše kuće nekada bilo tropsko more, vulkanska pustoš ili ledeni pokrivač? Zahvaljujući novim interaktivnim alatima, odgovore na ta pitanja sada možete dobiti u samo nekoliko klikova, putujući stotinama miliona godina u prošlost bez da napustite svoj dom. Dva nova projekta omogućavaju korisnicima da istraže tektonsko putovanje Zemlje i otkriju drevnu lokaciju bilo kojeg današnjeg mjesta, piše Science Alert.
Rješavanje geološke zagonetke
Jedan od tih revolucionarnih alata je Paleolatitude.org, platforma koju su razvili istraživači sa Univerziteta u Utrechtu u Nizozemskoj. Projekt je nastao iz jedne geografske zagonetke. Proučavajući fosile u nizozemskom kamenolomu Winterswijk, geonaučnici su pronašli ostatke flore i faune koji su izgledali kao da pripadaju području današnjeg Perzijskog zaljeva.
To je otvorilo ključno pitanje: je li cijeli svijet tada bio užarena sauna ili je objašnjenje negdje drugo?
Odgovor leži u tektonici ploča. Geografska širina određuje ugao pod kojim sunčeve zrake padaju na površinu i time direktno utiče na lokalnu klimu. Novi model potvrdio je da je prije 245 miliona godina Nizozemska imala pustinjsku klimu ne samo zato što je planeta bila toplija, već zato što se ta kopnena masa fizički nalazila na istoj tropskoj geografskoj širini kao i današnji Perzijski zaljev.
Alat tako pomaže naučnicima da razlikuju jesu li drevne promjene okoliša uzrokovane globalnim klimatskim promjenama ili jednostavnim pomicanjem kontinenata.
Kako funkcioniše digitalni vremeplov?
Kako bi rekonstruirali putovanje kontinenata, naučnici su koristili metodu u dva koraka. Prvo su, slikovito rečeno, „odmotali“ planinske lance kako bi vidjeli kako su se tektonske ploče pomicale jedna u odnosu na drugu. Ovaj proces pomogao je identificirati tragove davno izgubljenih kontinenata, poput Velike Adrije, Argolanda i Himalaje Tetis, kopnenih masa koje je Zemljin plašt odavno „progutao“, ali su ostavile svoje „otiske“ u naboranim stijenama Mediterana i Indonezije.
Drugi korak bio je određivanje tačne geografske širine tih ploča analizom magnetskih minerala zarobljenih u drevnim stijenama. Budući da se ugao Zemljinog magnetskog polja mijenja od polova prema ekvatoru, ti minerali djeluju kao prahistorijski GPS. Oni naučnicima omogućavaju da odrede izvornu lokaciju stijene na globusu i prate njeno putovanje dugo milionima godina.
"To znači da je po prvi put dostupan istinski globalni model koji vam omogućava da te stijene povežete s njihovim izvornim pločama, koje su u međuvremenu nestale u Zemljinom plaštu. Sada se može pratiti i globalno putovanje tih stijena", istakao je profesor Douwe van Hinsbergen, voditelj studije.
Karta koja ide još dalje u prošlost
Za one koji žele putovati još dublje u prošlost, softverski inženjer Ian Webster napravio je interaktivnu kartu nazvanu Ancient Earth. Ovaj alat omogućava korisnicima da unesu svoju adresu i vide gdje se ona nalazila u periodu do 750 miliona godina unazad.
Rezultati su fascinantni: prije 240 miliona godina, područje današnjeg Washingtona bilo je gotovo priljubljeno uz obalu Mauritanije, prije nego što ih je razdvojio Atlantski okean. Prije 750 miliona godina, centar Manhattana bio je usred ogromne ledene kopnene mase.
Websterov alat zasniva se na podacima projekta PALEOMAP, koji je vodio paleogeograf Christopher Scotese, a nudi i dodatne zanimljivosti, poput popisa dinosaura koji su živjeli u blizini unesene lokacije.
Osim što zadovoljavaju znatiželju javnosti, ovi alati su izuzetno vrijedni za paleontologe. Određivanjem tačnih historijskih lokacija stijena bogatih fosilima, istraživači mogu analizirati kako su vrste reagirale na drevna masovna izumiranja i nagle promjene temperature. Ovaj „trodimenzionalni“ pristup otkriva koje su geografske širine služile kao utočišta, a koje su postale nenastanjive.
"S novim modelom imamo mnogo veću sigurnost, a naše razumijevanje biodiverziteta prelazi iz jednodimenzionalnog, dakle samo kroz vrijeme, u trodimenzionalno, koje obuhvata i prostor", objasnila je koautorica studije dr. Emilia Jarochowska.
„To nam omogućava da izvučemo važne lekcije o otpornosti biodiverziteta danas.“