Proći će i pandemija, mnogi će se pokopati, ali tramvajska stanica na Otoci i dalje će predstavljati simbol nesposobnosti i javašluka u koji su nas doveli oni koji ne da svojevremeno ne bi mogli organizirati Olimpijske igre u Sarajevu, nego bi izgubli prtljag sportistima od Olimpijskog sela do Igmana, Trebevića, Jahorine ili Bjelašnice.
Ljudi su to osim bez kalibra i ideje, što ufuravaju nam istine crno bijele, koji će se kriti uvijek iza nekoga drugoga, uvijek je neko, ili sistem kriv što nešto nije ovako, nego je onako - a za to vrijeme, a ovo je samo mikroprostor, država BiH postaje smijurija zbog čega se potežu non paperi i razglaba u visokim krugovima o mirnom razlazu.
Da ne bi bilo da megastruktura na Otoci i ovakva, u fazi permanentne rekonstrukcije, nema nikakvu korist, dovitljivi građani su se potrudili da joj pronađu svrsishodnost.
Evo je:
