Satelitski snimci potvrdili su prisustvo velike flotile iranske Revolucionarne garde (IRGC) sjeverno od Hormuškog moreuza.
Nakon haotičnog dana u kojem su dva broda zaplijenjena, a treći oštećen, ovom strateškom morskom prolazu prijeti potpuno zatvaranje, dok primirje koje je zagovarao Trump visi o koncu.
Evropski satelit Sentinel-2 snimio je jučer skupinu od najmanje 33 broda koja odgovaraju brzim jurišnim brodovima mornarice IRGC-a.
Flotila operiše u formaciji sjeverno od tjesnaca, blizu obale Kargana. Analitičari ovaj manevar opisuju kao demonstraciju sile direktno povezanu s iranskim pokušajima da silom nametnu ograničenja plovidbe kroz tjesnac.
Akcija se poklopila s izvještajima iranskih državnih medija i britanske agencije UKMTO o napadima na komercijalne brodove.
Iranski naoružani čamci pucali su i zaplijenili kontejnerske brodove MSC Francesca i Epaminondas, koji su pod pratnjom odvedeni prema iranskim lukama. Treći brod, Euphoria, takođe je napadnut i na njemu je zabilježena šteta.
Taktika flote komaraca
Mornarica Revolucionarne garde uveliko se oslanja na golemu flotu malih, brzih plovila – poznatu kao flota komaraca. To je temelj njihove asimetrične pomorske strategije u uskim vodama Perzijskog zaljeva i Hormuza. Ovi čamci nisu dizajnirani za klasične pomorske bitke, već za uznemiravanje, ometanje i prisilno provođenje blokada.
Riječ je o lakim brodicama s posadom od tri do pet ljudi, koje jure brzinama do 110 km/h. Zbog plitkog gaza mogu se sakriti bilo gdje uz obalu ili među ostrvima. Naoružani su teškim mitraljezima, nenavođenim raketama, a neki nose i protubrodske projektile kratkog dometa ili opremu za polaganje mina. Procjenjuje se da Iran ima više od hiljadu takvih čamaca, od kojih su mnogi skriveni u podzemnim tunelima i bazama na ostrvima, spremni za munjevit izlazak na more.
Prednost im je što su mali i teško uočljivi na radarima, a uz to su jeftini i lako se zamjenjuju. U uskom Hormuškom tjesnacu, gdje veliki ratni brodovi imaju jako malo prostora za manevar, ovi komarci postaju izuzetno opasna meta.
Napad u rojevima i gerilsko ratovanje na moru
Doktrina IRGC-a naglašava asimetrično ratovanje kako bi se poništila tehnološka nadmoć protivnika poput američke mornarice. Umjesto jednog velikog broda koji bi bio laka meta za vazduhoplovstvo, Iranci napadaju u rojevima – skupine od 20 i više čamaca istovremeno prilijeću meti iz svih smjerova. Takav napad zasićuje senzore i odbrambene sisteme broda, jer posada ne može reagovati na toliko prijetnji odjednom.
Koriste taktiku ugrizi i nestani – munjevito se približe, ispale rakete ili zapucaju iz mitraljeza, a zatim pobjegnu u plićake ili iza ostrva gdje ih veliki brodovi ne mogu pratiti. Satelitski snimak 33 broda kod Kargana upravo je to – demonstracija prisustva i osiguranje za akcije zapljene brodova poput MSC Francesce.
Cilj nije uništenje flota nego haos na tržištu
Ovi brzi čamci rijetko djeluju sami. Oni su dio šire mreže koja uključuje morske mine, dronove kamikaze, obalne protubrodske projektile i izviđačke bespilotne letjelice. Sve to zajedno stvara smrtonosnu zamku u tjesnacu kroz koji prolazi oko 20% svjetske nafte.
Glavni strateški cilj Irana nije uništiti neprijateljsku flotu, nego izazvati haos u pomorskom prometu. Podizanjem cijena osiguranja, sijanjem straha i prisiljavanjem brodova na promjenu ruta, Iran vrši ogroman ekonomski i politički pritisak uz minimalne troškove. Ova taktika vuče korijene iz Tankerskog rata 1980-ih, ali je danas znatno naprednija i decentralizovana, što je čini otpornijom na vazdušne udare. Za suzbijanje ovakve prijetnje potrebna je stalna vazdušna podrška, radarski nadzor i jedinice za brzi odgovor, jer brojevi i teren u tjesnacu idu na ruku Irancima.