Hrkanje nastaje kada se tokom sna sužava gornji dišni put – meko nepce, stražnji dio jezika i ždrijelna stijenka – pa protok zraka uzrokuje vibracije tkiva.
Osim što može biti iritantno za partnera, obilno hrkanje ponekad je znak opstruktivne apneje u snu. Tradicionalni tretmani uključuju promjene u životnom stilu, dentalna pomagala (udlage), CPAP i hirurške zahvate.
No, u posljednjem desetljeću pojavila se i terapija vježbama za jačanje mišića usta, jezika i ždrijela – tzv. miofunkcijska terapija (orofaringealne vježbe, odnosno vježbe protiv hrkanja).
Šta je opstruktivna apneja u snu?
Opstruktivna apneja u snu ozbiljan je poremećaj disanja koji se javlja tokom spavanja i karakterizira ga ponavljane epizode djelomične (hipopneja) ili potpune (apneja) opstrukcije gornjeg dišnog puta.
Tokom takvih epizoda osoba nakratko prestaje disati, nivo kisika u krvi pada, a mozak reagira kratkim buđenjem koje ponovno uspostavlja disanje.
Ti prekidi disanja mogu se dogoditi desetke ili čak stotine puta tokom noći, često bez svjesnog sjećanja na buđenja. Zlatni standard dijagnostike opstruktivne apneje u snu je polisomnografija (PSG) – cjelonoćno praćenje spavanja u laboratoriju.
AHI – indeks apneja i hipopneja
Težina opstruktivne apneje u snu procjenjuje se pomoću indeksa apneja-hipopneja (AHI – Apnea-Hypopnea Index), koji označava broj epizoda apneje i hipopneje po satu sna. Kriteriji težine prema Američkoj akademiji za medicinu spavanja (AASM) su:
- blaga opstruktivna apneja u snu – AHI 5 – 14 epizoda/sat
- umjerena opstruktivna apneja u snu – AHI 15 – 29 epizoda/sat
- teška opstruktivna apneja u snu – AHI ≥ 30 epizoda/sat.
Uz AHI često se procjenjuje i minimalna saturacija kisika (SpO₂), broj mikrobuđenja te subjektivna pospanost (Epworth skala).
Uzroci i rizični faktori
Opstruktivna apneja u snu je multifaktorijalna bolest – kombinacija anatomskih, funkcionalnih i životnih faktora. Najčešći su:
- anatomski uzroci – suženje gornjeg dišnog puta zbog povećanih krajnika, velikog jezika, dugog mekog nepca, zadebljanih lateralnih zidova ždrijela ili retrognatije (povučene donje čeljusti)
- pretilost – osobito nakupljanje masnog tkiva u vratu i oko dišnih puteva
- muški spol i starija životna dob – češća kod muškaraca i u starijoj dobi
- alkohol i sedativi – opuštaju mišiće ždrijela i povećavaju rizik kolapsa dišnog puta
- spavanje na leđima – pogoršava simptome jer gravitacija dodatno povlači jezik unazad
- genetska predispozicija i porodična istorija.
U djece su česti uzroci povećani krajnici i adenoidi, dok kod odraslih prevladava kombinacija pretilosti i smanjenog mišićnog tonusa ždrijela.
Simptomi i posljedice
Najčešći simptomi uključuju:
- glasno, kronično hrkanje
- pauze u disanju tokom sna (koje često primijeti partner)
- jutarnje glavobolje
- pretjeranu dnevnu pospanost i osjećaj umora unatoč dugom spavanju
- smanjenu koncentraciju, razdražljivost i smetnje pamćenja
- suhoću usta ili bolno grlo pri buđenju.
Neliječena opstruktivna apneja u snu povećava rizik od arterijske hipertenzije, srčanih aritmija, moždanog udara, dijabetesa tipa 2 i pretilosti, a povezuje se i s povećanom učestalošću saobraćajnih nesreća zbog pospanosti.
Liječenje opstruktivne apneje u snu
Liječenje se odvija:
- promjenama životnog stila – gubitak tjelesne mase, izbjegavanje alkohola i sedativa, spavanje na boku
- CPAP uređajima (Continuous Positive Airway Pressure) – održavaju dišni put otvorenim tokom spavanja – standard liječenja za umjerene i teške oblike
- oralnim napravama (mandibular advancement devices) – pomiču donju čeljust prema naprijed i povećavaju lumen ždrijela – korisne kod blagih i umjerenih slučajeva
- hirurškim zahvatima – uvulopalatofaringoplastika (UPPP), tonzilektomija, redukcija baze jezika ili stimulacija hipoglosalnog živca
- miofunkcijskom terapijom – dodatni pristup za jačanje mišića gornjeg dišnog puta, osobito kod osoba koje ne podnose CPAP ili žele smanjiti hrkanje.
U novije vrijeme razvijaju se i mobilne aplikacije i digitalni programi za samostalno izvođenje miofunkcijskih vježbi, što može povećati pridržavanje i efikasnost terapije.
Šta je miofunkcijska terapija?
Miofunkcijska terapija (ili orofaringealna miofunkcionalna terapija) skup je ciljano osmišljenih vježbi za jačanje mišića jezika, nepca, obraza i ždrijela.
Cilj je poboljšati tonus, koordinaciju i izdržljivost mišića koji održavaju otvoren gornji dišni put tokom spavanja. Time se smanjuje sklonost kolapsu dišnog puta i vibracijama koje uzrokuju hrkanje.
Naučni dokazi
Kliničke studije potvrđuju da miofunkcijska terapija može smanjiti učestalost i glasnoću hrkanja te poboljšati simptome blage do umjerene opstruktivne apneje u snu.
Randomizirana studija Guimarães i sur. (2009.) pokazala je značajno smanjenje apneja-hipopneja indeksa nakon osmotjednog programa vježbi.
Metaanalize Camacho i sur. (2015.) te Randerath i sur. (2021.) potvrđuju da vježbe protiv hrkanja poboljšavaju tonus ždrijelnih mišića i smanjuju hrkanje u usporedbi s kontrolnim grupama.
Vježbe protiv hrkanja – primjeri
Najčešće korištene vježbe protiv hrkanja uključuju:
- potezanje jezika naprijed-nazad i držanje 5 – 10 sekundi – jača mišiće jezika
- podizanje mekog nepca uz izgovaranje “aah” – jača mišiće nepca
- pritisak vrha jezika uz nepce – potiče koordinaciju jezika i nepca
- vježbe usana i obraza (puhanje zraka, pucketanje usana) – jačaju perioralne mišiće
- disanje s produženim izdisajem – poboljšava kontrolu dišnog sistema.
Efikasnost ovisi o dosljednosti – preporučuje se 15 – 30 minuta dnevno tokom 8 – 12 sedmica.
Kome se preporučuju vježbe?
Miofunkcijska terapija je posebno korisna osobama koje imaju blagu do umjerenu opstruktivnu apneju u snu ili primarno hrkanje, a ne podnose CPAP uređaj.
Kod pretilih osoba efikasnost je manja, pa se preporučuje kombinirati s programom mršavljenja. Kod teže opstruktivne apneje u snu vježbe mogu biti dodatak, ali ne zamjena za standardnu terapiju.
Preporučljivo je zatražiti stručnu procjenu ako imate bilo koji od sljedećih simptoma ili znakova:
- glasno, kronično hrkanje, posebno ako ga primijeti partner
- pauze u disanju ili gušenje tokom spavanja
- jutarnja glavobolja, osjećaj neispavanosti, pretjerana dnevna pospanost
- smanjena koncentracija, razdražljivost, problemi s pamćenjem bez očiglednog drugog uzroka
- visoki krvni tlak koji je teško kontrolirati, srčane aritmije, dijabetes ili druge pridružene bolesti – jer opstruktivna apneja u snu može pogoršati stanje
- ako razmišljate o terapiji vježbama (miofunkcijskoj) i želite stručnu procjenu anatomskih i funkcionalnih faktora (mišići jezika/nepca/ždrijela), dobro je konzultirati stručnjaka koji provodi takvu terapiju; ovom vrstom terapije bave se logopedi, stomatolozi/ortodonti te fizioterapeuti i radni terapeuti edukovani za orofacijalnu problematiku, piše Kreni zdravo.