Pad Sjedinjenih Država i najmanje pet činjenica koje ukazuju šta će se desiti nakon pandemije

U više navrata, dok je epidemija koronavirusa bila ograničena na Wuhan i kinesku pokrajinu Hubei, a Evropa je bilježila prva žarišta zaraze u sjevernoj Italiji, pisali smo o uzrocima sloma burze na Wall Streetu i kako je 27. februara s padom indeksa Dow Jones počelo doba „korekcije“, odnosno „čišćenja korporativnih dugova“ koje nema nikakve veze s koronavirusnom epidemijom. Ovo je logična posljedica mjehura koji su „pukli“ s krizom DotCom 2000., potom se ista praksa nastavila do 2008. i financijskog sloma s bankrotom Leman Brothersa, a sad treba očistiti prljavštinu koja se nakupila s godinama „kvantitativnog popuštanja“ i financiranja takozvanih „zombi korporacija“. Sada se saznaje da je FED, uz 2000 milijardi dolara koje su već osigurane za „pomoć ekonomiji i stanovništvu Amerike u vrijeme pandemije“, ovlastio financijskog diva BlackRock da upravlja otkupom korporativnih dugova u vrijednosti 4500 milijardi dolara, a sve to trenutku kada sve projekcije govore da će proračunski deficit savezne vlade ove fiskalne godine iznositi 1000 milijardi dolara, piše Logično.com. Logično i razumljivo je da SAD ne mogu proglasiti bankrot, jer bi to, između ostalog, gurnulo cijeli svijet u recesiju s nesagledivim posljedicama. To bi bio uzrok destabilizacije brojnih zemalja, osiromašenja i kriza, socijalnih nemira, pobuna i građanskih ratova. Svijet se još nije suočio s ovakvom prijetnjom, prije svega zbog divlje globalizacije koja se širila svijetom s idejom unipolarnog svijeta na čelu sa Sjedinjenim Državama. Vjerovatno se pitate što sad? Šta da se radi, kako je svojevremenoj rekao drug Lenjin. Ne, neće biti juriša na Zimski dvorac i takve vrste revolucije. Ali je jasno da Kina i Rusija, ali i Indija, EU i druge sile, etablirane, one u usponu ili u opadanju, više ne pristaju na svijet u kojem ništa ne ovisi o onome što činimo u našim nacionalnim državama i da sve ovisi o hirovima psihopata poput onih koje je u filmu „Vuk s Wall Streeta“ prikazao Martin Scorsese,kojeg je napravio prema istoimenim memoarima Jordana Belforta. Teško je reći šta će se tačno dogoditi, ali možemo iznijeti nekoliko činjenica koje vam mogu pomoći da sami dođete do nekih logičnim zaključaka. Teško je izračunati posljedice krize tržišne ekonomije, ali je to puno lakše onima koji su gubili vrijeme sa studiranjem „planske privrede“, nego onima koji su se klanjali totemu „nevidljive ruke slobodnog tržišta“.

PRVA GORKA ISTINA: NEZAPOSLENOST

U tom smislu je sigurno da će Ameriku pogoditi prvi val s rastom nezaposlenosti, nižim primanjima, a BDP će padati. Predstava je već impresivna. U dvije sedmice više od 10,4 miliona nezaposlenih. To je pobijedilo sve sumorne prognoze JP Morgana i Goldman Sachsa, koje su predviđale 5, odnosno 7 miliona nezaposlenih. Nove, mračnije i realnije prognoze istih ureda na vrhuncu krize u Sjedinjenim Državama daju između 32 i 47 miliona nezaposlenih. Uz povećanja broja nezaposlenih, mnoge američke kompanije masovno smanjuju plaće svojim zaposlenicima. Počevši od naftne i zrakoplovne industrije, završavajući s potpuno suludim smanjenjem plaća liječnicima koji nisu bili uključeni u liječenje epidemije, odnosno onima koji rade na drugim odjelima. Moody’s procjenjuje trenutni pad američkog dnevnog BDP-a na 29%. Spomenuti JP Morgan i Goldman Sachs prognoziraju ukupni godišnji pad BDP-a od oko 11% ili više. Dakle, rast nezaposlenosti će se nastaviti i pogoršavat će se.

DRUGI ŠOK: ISTINA O BROJU OBOLJELIH I LIJEČENJU

U drugom valu će se poigravati s brojem zaraženih i umrlih, što omogućuje sam sustav „zdravstvene skrbi“. Naime, testovi se ne rade za sve koji su bolesni. U SAD-u nema besplatnih testova i morate ih platiti. 700 do 900 dolara, ovisno o mjestu. Mnogi nemaju zdravstveno osiguranje, drugi nemaju novac, a i samo osiguranje pokriva samo dio troškova. Sam tretman također košta mnogo novca, a američka država to neće pokriti. Liječenje od koronavirusne infekcije, kao što je prenio časopis Time, košta od 9 do čak 35 tisuća dolara, ovisno o klinici i polici osiguranja i ima li je pacijent uopće. Primjer žene iz Seattlea koja je liječenje platila 34 000 dolara je posljedica činjenice da je u trenutku zaraze bila mlada i zdrava, a nije plaćala zdravstveno osiguranje jer je morala vraćati studentski kredit i nije si mogla priuštiti dupli trošak. Liječenje je latila nešto više od 34 000 dolara. Na kredit, naravno. Dakle, mnogi si ne mogu priuštiti plaćanje hiljada, ako ne i desetke hiljadadolara za liječenje. Veliki broj testova i maski su lažni, bez certifikata, a stotine tisuća su uglavnom ukradeni u drugim zemljama, ali o tome smo već govorili. To neminovno smanjuje mogućnosti filtriranja, a prepoznavanje zaraženih ljudi je presudno, jer se tako bolesni izoliraju od zdravih i može ih se liječiti u ranim fazama. Ako imaju krivotvorene testove nepoznatog proizvođača, općenito nejasne kvalitete i pouzdanosti, onda je ta faza beznadno propala. Da bi apsurd bio veći, konzervativni novinar Glenn Cook radosno obavještava sve svoje slušatelje: “Gledajte, na američkom tržištu se sve riješilo i puno je kompanija brzo počelo testirati bez ikakvih certifikata.” I dodaje “kako su se Amerikanci riješili svih ograničenja, otkazali sva licenciranja i sve postupke odobravanja”. Oprostite, ali baš kao što nikada neću razumjeti termin „lijevi liberali“, budući da je ljevica revolucionarna i, ako nema drugog izlaza, čak i nasilna, jednako tako ne razumijem “konzervativce” koji podržavaju libertarijanski delirij o “nepotrebnoj državi”. S ovim pristupom sene zna ko testove i opremu proizvodi, a to se svejedno naziva “testovima”. Očit ih slučaj kokoške Elizabeth Holmes, ili, kako su je zvali, “Elona Muska u suknji”, nije naučio ničemu.