Zovu ga Veliko pješčano more, i to ime nije nimalo pretjerano. Područje Sahare koje se prostire od zapadnog Egipta do istočne Libije beskrajna je pustoš, more pijeska gdje vrući vjetrovi oblikuju dine poput talasa, a pješčane oluje mogu u nekoliko sekundi zatrpati sve što živi, piše Telegraph.
Ovdje se rijetko preživljava, samo sitne pustinjske biljke koje se bore za kap vode i nekoliko životinja koje su se tokom milenija prilagodile ovom paklu. Za ljude, ovo nije mjesto za život. Zato i ima toliko tragova smrti.
Izgorjele, osušene kosti koje vire iz pijeska, izbijeljene pod nemilosrdnim suncem, sablasni su podsjetnik na užasnu sudbinu onih koji su pokušali preći ovu pustinju.
Put nade i smrti
Ipak, upravo ovim putem stotine hiljada Afrikanaca iz podsaharskih zemalja pokušavaju stići do Zapada i možda, jednog dana, do Evrope i Ujedinjenog Kraljevstva.
Svake sedmice migranti iz Sudana, Eritreje, Čada i Nigera prelaze granicu u Libiju, u nadi da će se zemlja pokazati kao ono što su im rekli, “vrata ka Evropi.”
Libijske vlasti stoje pred izborom: da li da zatvore oči i puste migrante da idu dalje, ili da ih pokušaju zaustaviti, čineći tako uslugu Evropskoj uniji i Ujedinjenom Kraljevstvu?
Bez pomoći Londona i gotovo bez ikakve podrške iz Brisela, Libijska nacionalna armija (LNA) odlučila je zaustaviti priliv migranata. Njihov “rat” odvija se i na kopnu i na moru, u južnim pustinjskim graničnim područjima, posebno u trouglu gdje se sastaju Sudan, Egipat i Libija, te na sjeveru, duž obale Mediterana, gdje migranti pokušavaju ukrcati se prema Evropi.
Potraga za živima i mrtvima
Jednom ili dvaput mjesečno, duge kolone džipova granične straže kreću s kraja posljednjeg asfaltiranog puta u pustinju. Traže preživjele i tijela.
Prošle sedmice, tokom jedne rutinske operacije, pronašli su pet leševa. Od tih nesretnika ostale su samo kosti i lobanje, spojene krpama izblijedjele odjeće. Volonteri Crvenog polumjeseca, noseći maske i rukavice, pažljivo su ih stavljali u crne vreće kako bi im barem pružili dostojan ukop.
Procjenjuje se da jedan od četvero migranata koji pokušaju preći Saharu nikada ne stigne do cilja.
Plaćaju krijumčarima ljudi za mjesto na pretrpanim kamionetima, koji često ostaju zaglavljeni u pijesku. Kada vozila zakažu, putnici moraju pješačiti, mnogi ne prežive.
Treba nam pomoć, ne sankcije
LNA tvrdi da im je najpotrebnije helikoptera i dronova kako bi nadzirali ogromno područje pustinje, ali ih ne mogu nabaviti zbog sankcija Ujedinjenih nacija.
Ove zabrane ostatak su haosa koji je zahvatio Libiju nakon svrgavanja Muammara Gadafija 2011. godine. Tada je Zapad, predvođen Davidom Cameronom, vjerovao da oslobađa zemlju od diktature. Na ulicama Bengazija, britanskog premijera su dočekivali kao heroja. Obećao je da će pomoći u obnovi zemlje. Umjesto toga, Libija je potonula u krvavi haos, a svijet je okrenuo leđa.
Libija danas - dva svijeta
Zapadna Libija i dalje je opasna mješavina zaraćenih milicija, trgovaca drogom i krijumčara oružja. Tamo je smještena međunarodno priznata “Vlada nacionalnog jedinstva”, iako jedva kontroliše čak ni Tripoli.
S druge strane, istočna Libija, s centrom u Bengaziju, doživljava preporod.
Grad je danas pun modernih restorana, kafića i butika. Na ulicama su automobili i infrastruktura bolji nego u nekim dijelovima Evrope. Ulaganja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata pretvaraju obalu u luksuznu zonu hotela, golf-terena i stambenih kompleksa.
Ali, iza sjaja krije se bolno sjećanje. Islamska država je nekad vladala ovim gradom. Mostovi su bili ukrašeni odrubljenim glavama, porodice su bježale dok su RPG-ovi razarali kvartove.
U napadu 2012. godine, ubijen je američki ambasador Christopher Stevens i dvojica agenata CIA-e. Neki dijelovi starog grada još uvijek izgledaju kao ruševine Gaze ili Homsa.
Novi lideri, novi pravac
Istočna Libija još uvijek je formalno pod kontrolom generala Khalife Haftara, koji je prije pet godina istjerao džihadiste. No, vlast sve više preuzimaju njegovi sinovi, posebno Saddam Haftar, koji vodi Libijsku nacionalnu armiju.
Mladi general u tridesetim, avanturista i padobranac, ima Instagram profil i reputaciju modernizatora. U posljednjih nekoliko mjeseci posjetio je Washington, Italiju i Francusku, gradi odnose sa Zapadom i distancira se od Moskve.
Rat protiv trgovaca ljudima
Njegove snage objavljuju videosnimke racija na krijumčare ljudi, vojsku kako baterijama razbija vrata i hapsi kriminalce.
Bez modernih radara i brodova, libijska obalna straža i mornarica ipak svakog mjeseca zaustave stotine migranata, vraćajući ih u Sudan ili druge zemlje.
Dok se u Evropi raspravlja o “rješavanju krize na izvoru”, u Libiji to već pokušavaju bez dronova, bez pomoći, pod sankcijama.
Bengazi, grad koji se vratio iz pepela
U Bengaziju danas nema ekstremista s AK-47 koji tjeraju porodice iz domova. Ljudi piju kafu na suncu, šetaju obalom i pokušavaju zaboraviti prošlost.
Mnogi su zahvalni onima koji su ih, koliko god tvrdo, spasili od ludila i rata.
Libija možda i dalje stoji na rubu, ali u pustinji, gdje pijesak prekriva kosti onih koji su tražili bolji život, jasno se vidi surova istina: za mnoge, put ka Evropi ne vodi ka slobodi nego ka smrti.