Često se čini da je ušteda vremena bržom vožnjom mnogo veća nego što zapravo jeste. Naučnici kažu: ustvari se baš i ne isplati.
Krenuli ste malo kasno ili jednostavno jedva čekate da stignete na odredište? Mnogi vozači su u iskušenju da malo "stisnu gas" i prekorače ograničenje brzine, uvjereni da će time značajno uštedjeti vrijeme. Međutim, stvarnost je takva da je ušteda vremena mnogo manja nego što mislimo, pogotovo pri većim brzinama. Ta se ušteda naglo smanjuje u odnosu na povećanje brzine.
Kao ilustraciju ove tvrdnje, naučnik Eyal Peer izumio je tempometar. To je kao obični brzinomjer, ali pored brzine, pokazuje i koliko minuta treba da pređete deset milja (oko 16 kilometara). I tu se jasno vidi kako sve manje i manje vremena štedite:
Primjer: Ako vozite 50 km/h umjesto 30 km/h, možete uštedjeti 13 minuta na putu od 16 kilometara. Zvuči dobro, zar ne?
Ali, ako vozite 100 km/h umjesto 80 km/h, uštedjet ćete samo 2,5 minute. Za tih dodatnih 20 km/h, dobijate manje od tri minute.
Osim zanemarljive uštede vremena, veća brzina donosi i druge, mnogo ozbiljnije posljedice:
Povećana potrošnja goriva: Svaki dodatni kilometar na satu znači da motor radi "žešće", a time i troši više.
Veći rizik od ozbiljnih nesreća: Što ste brži, to je manja kontrola i veća je vjerovatnoća da će, u slučaju nezgode, posljedice biti katastrofalne.
Velike kazne: Ako vas uhvate u prekoračenju brzine, džep će vam se dobro istanjiti.
Sve ove procjene bazirane su na idealnim uvjetima, gdje možete održavati konstantnu brzinu svih 16 kilometara. Međutim, u gradskom saobraćaju ili u gužvama, gdje se stalno zaustavljate i krećete, ušteđeno vrijeme je još kraće, gotovo pa nikakvo.
Kroz svoj tempometar, Eyal Peer želi skrenuti pažnju na ono što naziva "pristrasnost uštede vremena" – pogrešnu pretpostavku vozača da mogu uštedjeti mnogo više vremena pri većim brzinama. On navodi studije u kojima su ispitanici zamoljeni da procijene pri kojim brzinama bi uštedjeli više vremena, a rezultati su pokazali da većina precjenjuje tu uštedu.