Svaki je građanin u brojnim prilozima o prošlogodišnjim poplavama u Bosni i Hercegovini rekao kako je reakcija vlasti nakon katastrofe bila nikakva.
Svaki je od njih rekao i kako sanacije još uvijek nisu dovršene a neki su rekli i kako već odavno u njihovim mjestima nitko ništa ne radi i da su prepušteni sami sebi. Neki od njih rekli su kako će s prvim velikim kišama koje donosi jesen neka od njihovih sela morati biti napuštena.
Sa šest tisuća na nulu
Neki su govorili o procjenama i naplatama štete. Jednom je šteta s prvotno procijenjenih oko šest tisuća maraka smanjena na tisuću i nešto, a ni to nikada nije dobio. Još je sam platio stroj da mu pročisti put do kuće.
Neki su, svjedoče građani, pomoć dobivali i po nekoliko puta. Neki su dobivali iako nisu ni pogođeni poplavama koje su, osim života, opet odnijele našu ljudskost i pokazale još jednom nebrigu ufoteljenih bogova koji se uvijek izvlače na javne nabavke a koje se odrađuju u trajnosti.
Valja se sjetiti da se nakon poplava 2014. godine izgubio svaki trag za oko pedeset posto donacija pa valja očekivati i da ćemo za desetak godina spominjati kako je misteriozno isparila i pomoć za prošlogodišnji potop.
Nitko još nije uspio izračunati koliko je to stiglo donacija u BiH jer se ispred svake brojke doda jedno ''oko'' pa smo, po tko zna koji put, prepušteni nagađanjima i okolišanjima koje se uvijek umotaju u zaborav i neke važnije stvari.
Više sile
A onda smo u istim prilozima gledali vlasti koje govore kako je puno toga urađeno, kako se pripremaju projekti, kako nije do njih i kako se ne može boriti protiv viših sila iako su oni najviša sila protiv koje ništa ne pomaže. Nisu odgovorili na navode iz svjedočenja građana pa ni na najjednostavnije pitanje zašto još nije pročišćeno korito rijeke ispod jednog mosta.
Vidjeli smo potom kako praznim stolicama u Jablanici vlast šalje poruku o tome kako je uz narod kad mu je najteže i kako su se usta još jednom izmućala patriotizmom jer je nakon poplava ipak bilo najvažnije osvojiti lokalne izbore. Za osiguranje glasanja pokrenuta je velika akcija, jer svaki glas je važan, a za sve ostalo kriva su nebesa koja su sasula toliku kišu na našu nespremnu zemlju.
Tragedije u Bosni i Hercegovini iskorištavaju se da se napaćenim narodima ponovno provuče priča kako smo dobri jedni drugima i da smo ipak puni ljubavi jedni za druge. Onda i nadležni i vlasti prihvate podgrijavanje te priče da bi isparili svi upitnici iza pitanja zašto oni koje plaćamo ne rade svoj posao.
Čekić u Strasbourgu
U tome se gube i upitnici pred pomislima zašto pravosuđe ne reagira na svjedočenja ljudi i ne istraži tko je to tamo naplatio puno više i tko je dobio novac iako nije osjetio poplave. Gubi se, kad vode odu, kad prođu godišnjice i prilozi o katastrofi, još jednom svaki smisao u ovoj zemlji. Kad vode odu, ostanemo na suhom sa svojom stvarnošću u kojoj nikog nije briga.
Umjesto toga svjedočimo glasnim poplavama kivnje zbog sudskog čekića u Strasbourgu koji je potvrdio da je mućkanje usta patriotizmom prevara i da je borba za državu ustvari borba za inaćenje i vlastito dupe koje etiketu mijenja po potrebi.
Svela se ova država, potopljena slinama patriotizma, na busanja u prsa raznih prevaranata i na optužbe bogova u foteljama bogu koji šalje kišu i šutnju prema potopljenom stadu koje puno pita.
Prošla je godina dana od potopa. Krovova nad glavama ljudi još uvijek nema. Nema ni nekih cesta kao ni odgovora na pitanje postoje li krivci u kamenolomu kojeg su patriote proglasile javnim dobrom, postoje li krivci koji su popalili i pokrali šumu, koji su pregradili rijeke radi svojih džepova.
Zato mućamo usta patriotizmima koje, eto, zakaže kad nije na suhom, ali se dobro naplati u dubokoj vodi. I 2014. i 2025. i opet će.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta