Nastavit ću da se borim za Republiku Srpsku, povikao je Nenad Nešić, ministar koji je bez lisica priveden u policiju pod sumnjom na koruptivna djela. Taj patriotski usklik viknuo bi netko koga se u lisičinama privodi zbog političkog djelovanja, zbog želje za slobodom i građenjem nekakve domovine, a ne netko kome se borba svela na to da mu dio imovinskog kartona kojeg prijavljuje nakon preuzimanja dužnosti, a kojeg nitko ne provjerava, bude pretrpan.
Istraga i juriš
Naravno, ne treba biti naivan pa pomisliti kako su se sasvim slučajno sazviježđa pravosudne istrage i još jednog političkog juriša iz Republike Srpske kroz zaključke tamošnje Skupštine o (ne)djelovanju, poklopila. No, treba biti žalostan što se vjerojatno Nešićev krimen ne bi dovukao bez lisica do pravosuđa da nije bilo novog prkošenja iz Narodne Skupštine Republike Srpske i što bi pravosuđe sačekalo neka bolja vremena, recimo da Nešić prestane biti ministar pa da onda krene put dizanja optužnice i svih onih predstava kakvih smo se nagledali u korupcijskim aferama.
A njih, očito, bude tek kada netko politički pretjera pa ga se kažnjava pravdom. Stoga ne treba baš osuđivati glasove iz entiteta za kojeg će se Nešić boriti i kao osumnjičenik kada kažu da je sve zbog politike. Jasno je i jadno da je tako ali, eto, ispada da to neovisno pravosuđe lovi samo one koji pretjeraju u političkim budalaštinama. Jer, očito, pametne politike kod nas nema kao ni pravosuđa koje ne bira trenutak neko skače na svako djelo patriota protiv države.
Dakle, Nešić je osumnjičen za mutne radnje s novcem, navodna primanja mita i sve one mućke kakvim ne odole oni što su izloženi malim prijestoljima. No, ispada da bi sumnja daleko bila od njega da nije trebalo još jednom pokazati zube politici.
Stoga je logično da se osumnjičenik za korupciju brani galamom kako će se nastaviti politički boriti. Jer, politika je kod nas opravdanje za sve i, što je još žalosnije, gladni glasači praštaju krađe u ime patriotizma uz poznati, izlizani poklič samoutjehe – Neka nas kradu, ali neka nas kradu naši.
Prostituiranje patriotizma
A prostituiranje patriotizma pokazalo je i Savez logoraša u BiH čiji je vrh završio u optužnici zbog prevare s ulaznicama u muzeje u kojima se uči svo zlo kroz koje su prošli. Još jedno patriotsko dno koje su dosegnuli udarači u patriotska prsa s uzdignutim prstom protiv silnih nevaljalaca, završilo je prevarom. Svi oni koji su suzu puštali nad teškim sudbinama i svjedočenjima logoraša sad se mogu rasplakati jer su izvarani i jer im je netko prodao emocije pod bubrege dok je dvostruko naplaćivanje muzejskih ulaznica stavljao sebi u džepove.
Očekivao bi netko normalan da su oni koji su doživjeli takve strahote otkrili smisao nekim čudom sačuvanog života pa da su im vrijednosti skočile na neku drugu, višu i bolju razinu i da im ne može pasti na pamet tako prizemna akcija prevare.
Život je, valjda, puno vrjedniji od šibicarenja na ulaznicama uz patriotske slogane i uz kontraneprijateljske poruke.
Slika države
Umjesto toga, dobili smo poruku da su oni koji su ginuli za ovu zemlju, ginuli da pljačkaju i da je se pljačka. I to je, podvlačeći sve crte, uz izlizano da nitko nije kriv dok mu se ne presudi, jedina i najžalosnija istina trokutaste tvorevine zvane Bosna i Hercegovina.
Nešićev patriotski poklik da će nastaviti borbu za svoj entitet dok mu umjesto lisica zveckaju kovanice korupcije za koju ga sumnjiče, samo je slika države koja s tako nasađenim patriotizmima nikada neće naprijed.
S druge strane, pravosuđe koje reagira samo kada treba opaliti politički šamar neprijateljima zamišljenog sustava, dokaz je da je i pravda potkupljiva kao muzejske ulaznice i da jadan, običan čovjek, koji je svoj patriotizam zgužvao u šutnju, ne može očekivati ništa. Može mu se netko, tko je prošao kroz silne funkcije na jaslama ili tko je živio od galame protiv dušmana, samo nasmijati i reći mu da je budala što je mislio da patriotizma ima bez prevare i da se ne naplaćuje.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
