Na Sjevernom ostrvu Novog Zelanda, u pećini koju je geologija oblikovala i sačuvala kroz milione godina, otkrivena je izuzetno bogata zbirka fosila koja baca novo svjetlo na životinjski svijet stariji od milion godina. Ovo otkriće ne samo da popunjava veliku prazninu u naučnom razumijevanju istorije života na ostrvu prije dolaska ljudi, već pokazuje koliko je priroda tog prostora nekada bila složena i promjenjiva.
Fosili su pronađeni u dolini u blizini sela Waitomo, u pećini danas poznatoj kao Moa Eggshell Cave. Nalazi su slojevito smješteni između dva debela sloja vulkanskog pepela, jedan potiče od erupcije stare oko 1,55 miliona godina, dok drugi datira otprilike milion godina unazad. Upravo ova vulkanska „sendvič-struktura“ omogućila je naučnicima da s velikom preciznošću odrede starost fosila i razdvoje slojeve iz različitih perioda prošlosti.
Tako se ova, do sada gotovo neprimjetna pećina, pokazala kao pravi vremenski prozor u sasvim drugačiju fazu prirode Novog Zelanda, u doba bogatih šumskih zajednica, prije nego što su klimatske promjene i snažne vulkanske erupcije drastično izmijenile uslove života za brojne biljne i životinjske vrste.
Među fosilima su otkriveni ostaci dvanaest vrsta ptica i četiri vrste žaba, od kojih su neke potpuno nove za nauku. Ova zbirka predstavlja izvanredan dokaz raznolikosti drevnog života na ostrvu, i to mnogo prije nego što su ljudi stigli na Novi Zeland prije otprilike 750 godina.
Posebno zanimljiv nalaz je fosil koji su naučnici nazvali Strigops insulaborealis, za koji se smatra da je predak današnjeg kākāpō papagaja. Dok je savremeni kākāpō velika, neleteća ptica snažnog tijela i vješt penjač, njegov drevni predak vjerovatno je mogao letjeti. Građa fosila ukazuje na slabije razvijene noge u odnosu na današnju vrstu, što sugerira da se način života ovih ptica značajno mijenjao kroz vrijeme.
Osim predaka kākāpōa, pronađeni su i fosili pretka današnjeg takahēa, još jedne neleteće ptice karakteristične za Novi Zeland, kao i ostaci izumrlih vrsta golubova blisko srodnih australskim bronzewing golubovima. Ovi nalazi omogućavaju detaljniju rekonstrukciju evolucije ptica na ostrvu i promjena njihovih staništa tokom miliona godina.
Zanimljivo je i to da veliki dio fosila pripada vrstama koje su izumrle mnogo prije dolaska ljudi. Naučnici procjenjuju da je između 33 i 50 posto svih vrsta sa Sjevernog ostrva nestalo u periodu prije milion godina, usljed snažnih klimatskih promjena i serija katastrofalnih vulkanskih erupcija koje su radikalno mijenjale pejzaž i uslove života.
Do sada su paleontolozi imali relativno dobar uvid u život na Novom Zelandu prije oko 18 miliona godina, kao i u period neposredno prije dolaska ljudi. Međutim, ovaj novi nalaz prvi put daje jasniju sliku onoga što se dešavalo u „nepoznatom“ razdoblju između, od otprilike 15 miliona do jednog miliona godina prije sadašnjosti. Zbog toga istraživači ističu da ovo otkriće predstavlja gotovo potpuno novo poglavlje u istoriji prirode Novog Zelanda.
Ovaj pronalazak ima višestruki značaj. Ne samo da otkriva kakve su životinjske zajednice nekada postojale, već pokazuje i kako su prirodne sile, a ne ljudi, oblikovale i uništavale dijelove biodiverziteta mnogo prije pojave čovjeka. Razumijevanje uloge klime i vulkanske aktivnosti pomaže naučnicima da bolje shvate kako vrste nastaju, prilagođavaju se ili nestaju usljed velikih fizičkih promjena na planeti.
Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu Alcheringa: An Australasian Journal of Palaeontology i još jednom potvrđuje da je prirodna istorija često složenija i nepredvidivija nego što pretpostavljamo, ali i da nam fosili i geološki slojevi i dalje omogućavaju da je otkrivamo, korak po korak.