Američki predsjednik Donald Trump u rekordnom je roku uspio neutralisati dvojicu ključnih saveznika Pekinga. Dok se venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro nalazi u pritvoru u New Yorku nakon spektakularne noćne akcije američkih specijalaca, iranski vrhovni vođa Ali Hamnei ubijen je u zajedničkom vazdušnom napadu SAD-a i Izraela usred Teherana.
Iako je Kina osudila ove poteze kao pokušaj promjene režima, njena reakcija ostala je isključivo na riječima, što analitičari opisuju kao surovi pragmatizam Xi Jinpinga.
Za Peking je stabilnost odnosa sa Washingtonom, posebno uoči predstojećeg sastanka Trumpa i Xija, daleko važnija od sudbine partnera na Bliskom istoku ili u Južnoj Americi.
Stručnjaci ističu da Kina pokazuje snagu samo u govorima pred Ujedinjenim nacijama, ali izbjegava konkretnu vojnu ili ekonomsku pomoć kada situacija postane kritična.
Iako je Kina najveći kupac iranske nafte, strateški značaj Teherana za Peking očigledno je manji nego što se pretpostavljalo, jer Kina ne želi ugroziti trgovinsko primirje sa SAD-om.
Pekinška računica uključuje i nadu da će duboko američko uplitanje u sukobe na Bliskom istoku preusmjeriti resurse Washingtona sa Indo-Pacifika, čime bi se smanjio pritisak na samu Kinu. Ipak, pasivnost Pekinga otvara ozbiljna pitanja o njegovoj pouzdanosti kao partnera.
Dok se u Washingtonu strahuje od jačanja veza između Kine, Rusije, Irana i Sjeverne Koreje, događaji na terenu pokazuju da će Peking radije iskoristiti svoje zalihe od 1,2 milijarde barela nafte nego što će rizikovati direktan sukob zbog svojih saveznika koji su ostavljeni na cjedilu.