Snažni vjetrovi iz Sahare prenijeli su ogromne količine prašine ka Evropi u martu 2026. godine, izazivajući "prljavu kišu" i značajno smanjenje proizvodnje solarne energije.
Snažni zimski vjetrovi podigli su velike oblake prašine iz Sahare i prenijeli ih preko Mediterana ka Evropi. Kada se saharska prašina sudarila s vlažnim vremenskim sistemima, u dijelovima Španije, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva pala je takozvana "prljava kiša", ostavljajući smećkaste naslage na vozilima, zgradama i drugim površinama.
Kretanje prašine između 1. i 9. marta pratili su satelitski modeli GEOS, koji su zabilježili gustinu čestica u zračnom stubu.
Modeli pokazuju da su oblaci nastali u sjeverozapadnoj Africi, odakle su ih vjetrovi prenijeli ka Atlantskom okeanu, ali i sjeverno preko Mediterana. Prašina se proširila širom zapadne Evrope, a stanovnici su prijavljivali maglovito nebo i neobične boje izlaska i zalaska sunca, od južne Engleske pa sve do Alpa, gdje je sloj prašine bio vidljiv čak i u blizini planine Matterhorn.
Dio prašine nije ostao u atmosferi. Oluja Regina, koju je registrovala portugalska meteorološka služba, donijela je takozvanu "krvavu kišu" u Španiju, dijelove Francuske i južnu Englesku.
U višim slojevima atmosfere formirali su se "prašnjavi cirusi", oblaci u kojima čestice prašine služe kao jezgra za stvaranje kristala leda. Naučnici proučavaju ove pojave kako bi bolje razumjeli njihov utjecaj na klimu, ali i na privredu.
Analize zasnovane na NASA-inim podacima pokazale su da saharska prašina značajno smanjuje efikasnost solarnih elektrana. Istraživanje u Mađarskoj utvrdilo je da tokom dana s visokom koncentracijom prašine proizvodnja solarne energije može pasti na svega 46 procenata, u poređenju s uobičajenih 75 i više procenata u čistim uslovima.
Istraživači upozoravaju da su zimski prodori saharske prašine u Evropu sve češći i intenzivniji. Kao glavni uzroci navode se sušniji klimatski uslovi u Africi i promjene u atmosferskim strujanjima koji vjetrove sve češće usmjeravaju ka evropskom kontinentu.