"Bosansko kraljevstvo: Bajke o vladarima Bosne" nova je knjiga pisca iz Banje Luke Uglješe Kesića. Objavljena je prošle sedmice, Kesić oslušuje prve reakcije čitalaca i sprema se za promociju u Sarajevu.
Kesić, koji je član je PEN Centra u BiH i Društva pisaca BiH, stvara za djecu i odrasle, a usto je i profesor historije.
Razgovor za Raport s ovim pjesnikom i prozaistom otvorili smo knjigom koja je tek izašla iz štamparije.
Razlika u pisanju za djecu i odrasle
"Moja nova knjiga "Bosansko kraljevstvo: Bajke o vladarima Bosne" je izašla prošle sedmice i za nju mogu da kažem da je djelo koje je dugo raslo u meni i predstavlja moj pokušaj da se djeci približi istorija na malo drugačiji, njima prihvatljiviji način. Djeca u principu ne vole istoriju a mi koji radimo sa djecom moramo dati sve od sebe da ih razuvjerimo", govori Kesić.
Kako je bajka u nazivu - koliko u knjizi ima fikcije, a koliko historije?
U mojoj novoj knjizi povezanost istorije i bajke je konstanta jer sama, suha istorija nije nešto interesantna učenicima a mi smo tu da sa prstohvatom bajke im okice zainteresujemo.
Promocija u Sarajevu najavljena je u Književnom koreneru. Kakva su Vaša očekivanja?
Promocija u Sarajevu je u odjeljenju biblioteke Sarajeva - Mak 11.juna i da Vam iskreno kažem da očekujem da bude posjećena, jer dosta ljudi je bilo prisutno i kada sam gostovao u Književnom korneru. Ovom prilikom bih želio da se zahvalim mojim prijateljima Goranu Vrhuncu i Elvisu Ljajiću koji su sve to organizovali.
Gostovao sam u Književnom koreneru u aprilu prošle godine i tu sam i promovisao moju prošlu knjigu "Najbolje je biti dijete" i u svim segmentima sam jako zadovoljan.
Vi pišite i za djecu i za odrasle. U čemu je po Vama osnovna razlika?
Razlika u pisanju za djecu i odrasle je jako velika. Pisati za djecu je jako težak posao jer djeca su znatno senzibilnija, osjećajnija ali istovremeno i najoštrije sudije. Moraš sa dva srca da pišeš da bi se tvoj stil pisanja svidio djeci. Što se tiče odraslih kod njih je situacija drugačija jer oni već imaju svoje autore koje čitaju a ako mene uzmu da pročitaju bit ću sretan.
Pišete za djecu, radite s djecom i mladima. Šta BiH može očekivati od generacija koje dolaze?
Današnje generacije su znatno drugačije od naših generacija jer mi smo ipak bili bolji, više smo se družili, čitali i komunicirali. Glavna "boljka" današnjih generacija su mobilni telefoni i društvene mreže. Nove generacije su postale robovi društvenih mreža i samim tim njihova međusobna komunikacija je svedena na minimum.
Koliku težinu danas ima pisana riječ?
U današnje vrijeme pisati je jako teško. Sada svi pišu i izbacuju knjige a niko ne vodi računa o kvalitetu tih knjiga. Ljudi su u današnje vrijeme jako su sujetni ali nadam se da će ipak vrijeme pokazati kvalitet.
Šta i zašto čitati
Koje knjige se nalaze trenutno na Vašem stolu?
Sjajno pitanje! Trenutno na mom stolu su tri sjajne knjige a to su :
1. Ferenc Molnar - "Dječaci Pavlove ulice"
2. Branko Ćopić - "Gluvi barut"
3. Hrvoje Hitrec - "Smogovci".
Tri knjige, koje po Vama, svako treba pročitati?
Tri knjige koje svako od nas treba pročitati su:
1. Christane F. - "Mi djeca sa kolodvora Zoo"
2. Fjodor Mihailovič Dostojevski - "Zločin i kazna"
3. Miroslav Krleža - "Gospoda Glembajevi".
Na koncu - kako biste mladima a i onim nešto starijim objasnili zašto je važno čitati?
Kao prosvjetni radnik uvijek govorim đacima da čitaju jer sa čitanjem poboljšavaju svoj vokabular i kulturu.