U planinama su problemi često povezani s lošim odlukama. Nemarne odluke koje je 18. januara ove godine donio austrijski alpinista Thomas Plamberger (36) mogle bi ga odvesti u zatvor. No, bez obzira na to hoće li sud 19. februara donijeti osuđujuću presudu ili ne, ništa neće vratiti njegovu partnericu, 33-godišnju Kerstin Gurtner.
Prije skoro godinu dana, par je započeo uspon na najvišu planinu Austrije, Grossglockner (3.798 m), preko jugozapadnog grebena — duge i složene rute s dionicama koje su posebno opasne zimi, piše El Pais.
Kerstin nikad nije stigla do vrha
Uspon su započeli u 6:45 ujutro, a nešto poslije 13 sati bili su manje od 250 metara od vrha. Upravo tada, na najtežem dijelu rute, njihovo napredovanje je stalo, a ubrzo ih je sustigla noć. Njihove čeone lampe, jasno vidljive iz doline, alarmirale su spasilačke službe, te je nakon 22 sata poslan helikopter kako bi ih izvukao, uprkos sve jačim naletima vjetra. Na veliko iznenađenje spasilaca, Thomas Plamberger je odbio spašavanje i oboje su nastavili uspon.
Međutim, Kerstin Gurtner nikada nije stigla do vrha, što bi im omogućilo silazak lakšim terenom do zaštićenog planinskog skloništa. Spasilačke ekipe su sljedećeg jutra pronašle njene posmrtne ostatke, svega nekoliko metara ispod vrha: preživjela je mećavu s udarima vjetra do 70 km/h i temperaturom od –20 °C. Umrla je od hipotermije.
U svojoj izjavi policiji, alpinista tvrdi da je odbio helikopter jer su oboje bili dobro i planirali završiti uspon, ali da je „nedugo zatim“ njegova partnerica počela pokazivati sve jače znakove iscrpljenosti. U tom trenutku, penjački tim je odlučio nastaviti, vjerovatno procjenjujući da bi im dolazak na vrh olakšao silazak s planine. Policija se sada pita zašto Plamberger nije odgovarao na poruke i pozive spasilačkih službi; on tvrdi da nije čuo pozive jer mu je telefon bio utišan.
Hitni pozivi, ključni za istragu
Na kraju je Plamberger nazvao spasilačke službe u 00:30 sati, ali se iskazi razlikuju: prema spasiocima, razgovor s alpinistom bio je nejasan, dok on tvrdi da je jasno dao do znanja da im je potrebna pomoć. U svakom slučaju, već je bilo prekasno, jer uslovi više nisu dopuštali novi let helikoptera. Spasilačke ekipe su započele potragu pješice. Alpinista je ostao sa svojom partnericom do 2:00 sata ujutro. Potom je krenuo potražiti nekoga ko bi se mogao nalaziti u skloništu na suprotnoj padini. Ponovno je pozvao pomoć tek u 3:40 ujutro.
Državno tužilaštvo u Innsbrucku optužilo je Plambergera za ubistvo iz nehata usljed grube nepažnje, navodeći nekoliko tačaka koje potkrepljuju optužnicu. Prije svega, jedna od njegovih najvećih grešaka bila je uključivanje osobe s malo planinarskog iskustva u zahtjevan zimski uspon uz lošu vremensku prognozu. U planinama je najiskusnija i najupućenija osoba uvijek odgovorna za svoje saputnike, a sposobnosti onih s manje iskustva trebaju određivati težinu uspona. Nadalje, tužilaštvo ističe da su zimi dani kraći te da je uspon na Grossglockner trebao započeti najmanje dva sata ranije nego što su Plamberger i njegova partnerica planirali.
Bez zaštitne jakne i bez odgovarajuće obuće
Spasilačke ekipe su pronašle žrtvu bez zaštitne jakne za hitne slučajeve; takođe nije bila postavljena na način da se zaštiti od vjetra, što tužilaštvo smatra dodatnim nemarom. Osim toga, žena je još uvijek nosila težak ruksak. Jedan od najupečatljivijih aspekata istrage odnosi se na opremu preminule: nije nosila alpinističke čizme, već mekane snowboard čizme; na leđima je nosila i snowboard.
Svako ko ima i minimalno iskustvo zna da se greben ne može savladavati u takvoj obući i da je nošenje snowboarda poput nošenja sidra. Gdje je bila Plambergerova procjena da spriječi takvu grešku? Štaviše, kao najiskusniji član tima, trebao je donijeti odluku o povratku kada se vjetar pojačao, prije nego što su ušli u najzahtjevniji dio rute.
Tužilaštvo ga također tereti da nije na vrijeme slao signale za pomoć i da je ignorisao pozive spasilačkih službi. Namjera tužilaštva je dokazati da je optuženi napravio niz grešaka dok je bio odgovoran za sigurnost penjačkog tima, dok odbrana tvrdi da je sve rezultat niza malih slučajnosti i nijansi. Niko, osim optuženog, ne može objasniti razloge iza odluka tima: jesu li odluke donesene zajednički ili ih je nametnuo optuženi?
Zašto Kerstin Gurtner nije koristila vlastiti telefon da pozove pomoć? Jesu li zaista imali isto planinarsko iskustvo, kako Plamberger tvrdi, ili je njegova partnerica imala znatno manje iskustva iako je bila fizički spremna, kako navodi više izvora? Kakva je bila dinamika komunikacije između para? Odluka suda mogla bi označiti početak nove ere u odnosima unutar alpinističkih timova.