Novi dokazi o drevnim rijekama ukazuju na to da je Mars možda bio „plava planeta“, zahvaljujući okeanu koji se prostirao preko čitave njegove sjeverne hemisfere.
Kamere s nekoliko orbitera oko Marsa zabilježile su prašnjave ostatke onoga što djeluje kao riječne delte, opisane u istraživanju objavljenom 7. januara u časopisu NPJ Space Exploration.
Tim, koji su predvodili istraživači s Univerziteta u Bernu, posmatrao je čuvenu Dolinu Marineris, najveći sistem dolina na Marsu, koja je pet puta duža od Velikog kanjona. U tom regionu Crvene planete naučnici su uočili „strukture u blizini kanjonskog sistema koje podsjećaju na riječne delte na Zemlji“, navodi se u saopćenju Univerziteta u Bernu.
„Ove strukture predstavljaju ušće rijeke u okean. Nova studija stoga pruža jasne dokaze o postojanju obale, a samim tim i o nekadašnjem okeanu na Marsu“, navode naučnici.
Iako je Mars danas suh i prašnjav, postoje brojni znakovi da je planeta u dalekoj prošlosti imala vodu. Na primjer, marsovski roveri su uočili takozvane „borovnice“, kamenčiće koji mogu sadržavati minerale željezo-oksida nastale u prisustvu vode. NAS-in rover Curiosity je 2025. godine snimio moguće „talasaste strukture“ drevnog riječnog korita, dok su neke orbitalne misije otkrile ono što bi mogle biti ogromne podzemne zalihe vode.
Nova studija fokusirala se na geomorfologiju Marsa, odnosno proučavanje njegove površine i procesa koji je oblikuju, a korišteni su podaci s više letjelica, uključujući orbitere ExoMars Trace Gas Orbiter, Mars Express i Mars Reconnaissance Orbiter.
„Jedinstveni satelitski snimci Marsa visoke rezolucije omogućili su nam da detaljno proučimo marsovski pejzaž kroz istraživanje i mapiranje“, izjavio je u saopćenju Ignacijus Argadestya, glavni autor studije i doktorand na Institutu za geološke nauke i Institutu za fiziku Univerziteta u Bernu.
„Prilikom mjerenja i mapiranja marsovskih snimaka mogao sam prepoznati planine i doline koje podsjećaju na planinski pejzaž na Zemlji. Međutim, posebno su me impresionirale delte koje sam otkrio na ivici jedne od planina“, istakao je Argadestya.
Tim je uočio moguće „lepezaste delte“, koje nastaju kada se naslage i pijesak talože u mirnoj vodi. Naslage na marsovskim snimcima izgledaju veoma slično aktivnim lepezastim deltama na Zemlji. Na našoj planeti one se formiraju na mjestima gdje se rijeke ulijevaju u okean.
Sve ove naslage mapirane su na nadmorskoj visini između 3.650 i 3.750 metara i nastale su prije otprilike 3,37 milijardi godina. S obzirom na to da se sve nalaze na približno istoj visini i u regionu sjevernih nizija Marsa i Doline Marineris, istraživači tvrde da ove strukture označavaju granice drevne obale. Tim dodaje da je okean koji je nekada postojao vjerovatno prekrivao čitavu sjevernu hemisferu Marsa.
Djelimično se oslanjajući na ranija istraživanja, naučnici navode da je ovaj drevni marsovski okean bio najmanje velik kao današnji Arktički okean.
„Nismo prvi koji su postavili hipotezu o postojanju i veličini okeana. Međutim, ranije tvrdnje zasnivale su se na manje preciznim podacima i djelimično na indirektnim argumentima. Naša rekonstrukcija nivoa mora, s druge strane, zasniva se na jasnim dokazima postojanja obale, jer smo mogli koristiti snimke visoke rezolucije“, rekao je u saopćenju Fritz Schlunegger, profesor geologije na Univerzitetu u Bernu i koautor studije.