Historijski pothvat realizirali su znanstvenici sa Sveučilišta u Floridi uz finansijsku pomoć NASA-e (Američka agencija za istraživanje svemira), uzgojivši prvi put ikad biljke u tlu koje potječe s Mjeseca.
Premda su i ranije eksperimentirali s uzgojem biljaka s uzorcima tla koje oponašaju Mjesečevo, NASA im je za istraživanje osigurala 12 grama pravog tla s Mjeseca koje su skupili tijekom tri Apollo misije.
Za eksperiment su koristili arabidopsis, poznatiju kao i "mišje uho", malu cvjetnu biljku koja raste u Africi i Euroaziji. Arabidopsis je poznat po svojoj krutosti, a cijeli njegov genom već je otprije istražen, što su bili glavni razlozi odabira upravo te biljke.
Po sitnoj tegli su imali jedan gram Mjesečeva tla na raspolaganju, dodavši malo nutrijenata, vode i sjemena arabidopsisa, prenosi 24sata.hr.
Već nakon tri dana, biljke su niknule, a uspoređivali su ih s biljkama uzgojenim u kontroliranom tlu uzetom iz vulkanske prašine, što strukturom i kompozicijom najviše podsjeća na Mjesečevo.
"Sve je niknulo. Ne mogu vam objasniti koliko smo bili presretni!", izjavila je Anna-Lisa Paul, članica istraživačkog tima i profesorica hortikulturnih znanosti na floridskom sveučilištu, prenosi Universal-sci.com.
Međutim, nakon šest dana razlika je bila uočljiva jer su biljke uzgojene u Mjesečevom tlu bile manje krute naspram kontroliranog vulkanskog tla.
Rezultati su pokazali da su "Mjesečeve" biljke rasle sporije i imale zakržljalo korijenje i lišće, a poneke i bezbojnu pigmentaciju.
Razlike među biljkama uzgojenim u Mjesečevom tlu mogu se objasniti time što uzorke tla NASA nije uzela s istih dijelova Mjeseca, pa su biljke u tzv. zrelom Mjesečevom tlu pokazivale najviše znakova stresa, a što može biti zbog toga što je takvo tlo najviše izloženo kosmičkom zračenju.
Biljke uzgojene u manje "zrelom" tlu tako su ipak bile nešto izdržljivije.
Profesorica Paul kaže kako su biljke morale upotrijebiti svoje odbrambene genetičke mehanizme kako bi ublažile metale, soli ili oksidativni stres kojem su bile izložene, što je potvrda da su biljke vrijeme rastući u Mjesečevu tlu manifestirale kao stresno.
Bez obzira na to, dokaz da biljke mogu rasti u vanzemaljskom tlu veliki je korak u više smjerova, zbog čega su naučnici iznimno optimistični i entuzijastični.
Najočitiji su svakako da bi se, ukoliko bi bilo moguće uzgajati biljke na samom Mjesecu, iste mogle poslužiti kao spremišta hrane astronautima, ali i proizvoditi kisik pa bi im Mjesec poslužio kao stanica za duže svemirske misije.
