Ministarstvo zdravlja Ugande objavilo je da imaju epidemijuiznimno opasnog virusa ebole u toj zemlji. Umro je jedan čovjek, tri godine nakon posljednjeg zabilježenog smrtnog slučaja.
"Uganda potvrđuje epidemiju bolesti ebola virusa u okrugu Mubende. Potvrđeni slučaj je 24-godišnji muškarac… koji je imao simptome te bolesti i zatim umro", navelo je ministarstvo na svom službenom Twitter računu.
Taj slučaj izazvan je rijetkim sojem virusa ebole koji dolazi iz Sudana i nije registriran u Ugandi od 2012. godine, javilo je odjeljenje Svjetske zdravstvene organizacije za Afriku.
WHO za Afriku je najavila da će poslati tim i opremu da pomogne u istragama i odgovoru.
Ovo je ekstremno smrtonosni virus, koji je najviše prisutan u Africi. Prvi put identificiran je 1976. tokom epidemije u Kongu i Sudanu i vjeruje se da potječe od primata. Prenosi se bliskim kontaktom. Ovisno od varijante, virus može imati vrlo visoku stopu smrtnosti, koja varira od 25 do 90%.
Od 1976. do 2013. WHO je zabilježio 24 šira javljanja bolesti s gotovo 2387 slučajeva na zapadu Afrike (1590 mrtvih). Tokom epidemije na zapadu Afrike od 2013. do 2016. oboljelo je 28.646 osoba, od kojih su 11.323 umrle. Oboljeli imaju povraćanje, mučninu i strašne proljeve, pada im krvni pritisak i naposljetku umiru.
Marburški i Ebola virus su filovirusi koji uzrokuju krvarenje, višestruko zatajenje organa i visoku smrtnost.
Do epidemija je u prošlosti dolazilo rijetko i sporadično. U većini slučajeva postojalo je izlaganje nehumanim primatima iz subsaharske Afrike ili na Filipinima; međutim, prijenosnik i rezervoar nisu poznati. Prijenos s čovjeka na čovjeka se zbiva dodirom kože i sluznica sa zaraženom osobom ili drugim primatom. Pretpostavlja se i prijenos aerosolom, navodi Medicinski priručnik.
Nakon inkubacije od 5 do 10 dana, nastaje temperatura, mijalgija i glavobolja, često uz trbušne (mučnina, povraćanje, bol, proljev) i simptome gornjeg dišnog sistema (kašalj, bol u prsima, faringitis). Također dolazi do fotofobije, crvenila spojnice oka, žutice i limfadenopatije.
Mogu se razviti delirij, bezvoljnost i koma, ukazujući na zahvaćanje CNS–a. Hemoragični simptomi započinju u prvih nekoliko dana. Oporavak je dugotrajan i može se zakomplicirati recidivirajućim hepatitisom, uveitisom, transverzalnim mijelitisom i orhitisom. Smrtnost iznosi od 25 do 90% (veća je kod Ebole nego kod Marburga).
Na infekciju Marburškim ili Ebola virusom se posumnja u bolesnika sa sklonošću krvarenju, temperaturom i putovanjem u endemska područja ili izloženošću primatima u tim područjima.
Ne postoji učinkovita vakcina niti liječenje, premda se trenutno radi na razvoju vakcine. Liječenje je potporno i obuhvaća minimalno invazivne postupke te nadomještanje potrošenih faktora koagulacije.
