Prije 50 godina u sarajevskoj Skenderiji održana je jugoslavenska premijera filma “Valter brani Sarajevo”, kultnog ostvarenja bosanskohercegovačkog i jednog od najvećih filmskih autora ovih prostora Hajrudina Šibe Krvavca, u produkciji “Bosna filma”.
U medijima kruže različiti podaci o tome kada je “Valter” premijerno prikazan, a najčešće se spominju datumi 6. i 12. april 1972. godine, iako nijedan od njih nije tačan, piše Anadolu Agency.
“Valter brani Sarajevo” prvi put je prikazan 20. aprila, a to potvrđuje izdanje dnevnog lista “Oslobođenje” od 21. aprila 1972., koje je smo pronašli u Arhivu Federacije Bosne i Hercegovine. “’Valter prikazan Sarajlijama” naslov je kratkog članka s fotografijom ispod koje piše “sa sinoćnje premijere”.
Tačno jeste da je premijera filma bila zakazana za 6. april, Dan oslobođenja Sarajeva, čak su pozivnice i plakati štampani za taj datum, međutim u posljednjim trenucima je, iz nepoznatih razloga, pomjerena za 20. april.
Dosta Miljacke će proteći dok se ponovo ne pojavi filmski majstor kakav je bio Šiba i napravi remek djelo kakvo je “Valter brani Sarajevo”.
Miljacka će teći i teći dok ime Sarajeva ne bude ponovo odjekivalo svim "filmskim" meridijanima kao što je odjekivalo 70-ih godina prošlog vijeka.
“Valter brani Sarajevo”, Šibina posveta narodnom heroju iz Drugog svjetskog rata Vladimiru Periću Valteru, Sarajevu i Sarajlijama, očarao je gledaoce diljem svijeta, naročito u Kini gdje se gledanost ovog filma mjeri u milijardama.
I danas, 50 godina kasnije, teško je shvatiti kakva je to energija koja “trepti Valterom” i koja već prvim kadrovima, sa neobično zaraznom muzikom Bojana Adamiča, hvata gledaoca za kragnu i potpuno hipnotisanog ga drži sve do samog kraja filma.
Tajna zašto je ovaj film neobična pojava u kinematografiji ovih prostora krije se sigurno i u tome što “Valter” u potpunosti odudara i nikako nije ideološki obojen filmski pamflet, već eklatantan primjer čistog i vrhunskog filmskog spektakla sa vrlo jasnim razgraničenjem između dobra i zla.
Hajrudin Šiba Krvavac tako će ostati upamćen kao neprikosnoven filmski autor koji je sa svega tri riječi: “Das ist Valter”, uspio o Sarajevu reći mnogo.
Njegova priča o sarajevskom otporu iz 40-ih godina obišla je cijeli svijet, a ispostavila se i kao svojevrsna vizionarska predodžba Sarajeva i otpora koji je ovaj grad pružio opsadi s početka 90-ih godina, u konačnici potvrda univerzalne istine o neuništivosti jednog grada, onome što je bio i ostao.
Filmske replike "Strijelac zove Kondora", "Čekam te u pet kraj Begove džamije", “Hoću da uvećam sliku svoje sinovice Merime” te kurirska lozinka "Vazduh trepti kao da nebo gori, sprema se oluja", rečenice su koje su duboko utkane u memoriju svakog Sarajlije, stanovnika BiH, regiona, ali i šire.
Koliki je „Valter“ bio hit potvrđuju i podaci Kinoteke Bosne i Hercegovine, o tome u koje sve zemlje je ovaj film prodan, a to su: Sovjetski savez SSSR, (tadašnja) Čehoslovačka, Poljska, (tadašnja) Istočna Njemačka DDR, Mađarska, Rumunija, Austrija, Liban, Sirija, Jordan, Irak, Jemen, Kuvajt, Bahrein, Andora, Saudijska Arabija, Hong Kong, Tajland, Singapur, Malezija, Indonezija, Filipini, zemlje Zapadne Afrike (sve zemlje), Južna Afrika, Latinska Amerika, Grčka, Portugal, Finska, Etiopija, Iran, Savezna Republika Njemačka, Kina.
Krvavac pravio “blockbustere”
Filmski kritičar Mirza Skenderagić kaže kako je “Valter brani Sarajevo” jugoslavensko ostvarenje nastalo u podvrsti tzv. partizanskog filma koji, za razliku od većine naslova ovoga žanra, ratne operacije partizana sa bojišnica seli u grad, među ostale ljude i u arhitekturu jednog grada.
“Njegova forma pripada podvrsti tzv. 'enobe' filmova, tj. filmova o Narodnooslobodilačkoj borbi, pa iz te perspektive najviše sličnosti povlači sa savremenim holivudskim ratnim i akcionim filmom koji uvijek mora imati heroja, popularnog glumačkog lica koje simbolizira ono što će megazvijezde Arnold Schwarzenegger, Sylvester Stallone, Bruce Willis nekoliko decenija poslije predstavljati u Hollywoodu, dok će fikcionalni junak (npr. šarmantni sarajevski ilegalac Valter koji spašava Sarajevo od njemačke okupacije) postati preteča Ramba (Rambo – First Blood, 1982), Johna McClanea (Umri muški, 1988), komandosa (Comando, 1985).
Osim što su dijelili teško naoružanje i identičan uvježbani mačo pogled, bili neuništivi, te ubijali na hiljade svojih neprijatelja, zajednički su im i popularni akcijski on‑lineri (filmske fraze), a Batini su najpoznatiji: ‘Ja sam država, poljubit ćete vi ovu zemlju, mrtvim ustima’, ‘Diži ga odmah u vazduh’, ‘I održao sam je…’”, podsjeća Skenderagić.
Dodaje kako je “Valter” popularan film zbog svoje klasične i zanatske jednostavnosti i jer je, na koncu, film zabave, a ne velike umjetničke vrijednosti, što svakako nije naročito popularno kod široke gledalačke mase.
Govoreći o Hajrudinu Šibi Krvavcu, Skenderagić ističe kako je on bio zanatski reditelj koji je pravio filmove za publiku ili tzv. blockbustere, odnosno kino hitove.
Šiba nije bio autor u umjetničkom smislu, njegovi filmovi nisu proputovali filmski jezik na način kao što su u to vrijeme radili autori jugoslavenskog "crnog talasa", već je nastajao da što direktnije priđe publici.
“Uspijevao je pronaći ono što publiku zabavlja, priča o heroju koji spašava grad, tj. ‘svijet’ od neprijatelja. U toj priči, heroj je nepobjediv, zgodan, jak, šarmantan, a osim što ubija sve što mu se nađe na putu, uspijeva i da privuče koju šalu. Upravo taj osjećaj fikcije, u kojem publika gotovo zna da Valter ne može poginuti, a i negdje da ne ubija ‘stvarno’, definiše ‘Valtera’ kao tzv. ‘feel good movie’. Generalno, partizanski film jeste film koji kod publike budi osjećaj ponosa, hrabrosti, nepobjedivosti.
Ne treba zaboraviti i sam grad, čije ulice i zgrade također bude poseban osjećaj kod publike. Tu su, naravno, i ostali elementi holivudske akcije, jednostavna naracija, krupni planovi, brze promjene, puno eksplozija, duhovit dijalog sa rečenicama koje ostaju: "Onda, gledaj ga lafčino..." i naravno, muzika koja u ovome slučaju nije autorsko sredstvo kojim se gradi ili upotpunjuje stanje filma, stanje junaka, već funkcioniše kao zasebno sredstvo, slično kao što namjenske pjesme egzistiraju u filmovima o Jamesu Bondu”, zaključuje Skenderagić.
Film o Sarajevu
Hrvatski glumac Igor Galo, koji je u “Valteru” tumačio ulogu “Mališe”, jedan je od rijetkih živih glumaca iz filma.
U razgovoru s novinarom AA kaže kako je imao sreću da je s Šibom najprije sarađivao na filmu “Most”, u kojem je tumačio svima poznati lik “Bambina”. Ono što je interesantno za “Most”, a na što i Galo podsjeća, jeste da je to najprodavaniji jugoslovenski film.
Evidencija o prodaji ovog filma vodila se ne na način da se navede u koliko zemalja je prodat, već u koliko zemalja nije prodat, jer je tako puno lakše. Tako u evidenciji piše da je “Most” prodat u sve zemlje svijeta, osim u njih pet (Čehoslovačku, Albaniju, Južnu Koreju, Mongoliju i Vijetnam).
Galo se prisjeća veličansvene premijere u Skenderiji, pokazujući pozivnicu na kojoj su potpisi Šibe Krvavca, Zuke Džumhura i Emerika Bluma.
Prema riječima Gala, “Valter” je specifičan po tome što je istovremeno i kriminalistički i ratni, odnosno film koji objedinjuje različite žanrove u formu koja je nevjerovatno prihvaćena kod publike.
“Ono što je najznačajnije za mene jeste da je to film o Sarajevu, i to je ono što ga čini fascinantnim”, podvlači Galo, te dodaje:
“Ovaj film ostavio je nevjerovatan trag, jer je prepoznat kao jedna slobodarska ideja koja je nikla iz jednog grada i pružala otpor neprijatelju, a za koji i sam neprijatelj priznaje da protiv takvog otpora nema adekvatno oružje i ne može da se bori.”
“Valter brani Sarajevo” je 50 godina kasnije i dalje divan, može se pogledati u svim situacijama. Karakteri u filmu su nevjerovatno dobro opisani, scenaristički sjajno riješeni. To kako su uloge podijeljene u filmu može biti primjer koji se treba izučavati na akademijama, kaže Galo, odajući ovim riječima priznanje Šibi Krvavcu.
“Šiba je kroz svoje karaktere pričao pozadinsku priču, a kroz likove je pričati daleko prodornije i shvatljivije za cijeli svijet. U takvoj priči imaš samo dobro i zlo. Fascinantno je kako je on (Šiba) pronašao model koji savršeno komunicira s publikom, a tu mislim na cijeli svijet. On ne opterećuje publiku s tim našim sitnim stvarima, ko koga mrzi, četnici, ustaše itd.”, navodi Galo.
Na pitanje da li je ekipa nakon završenog snimanja filma bila svjesna toga kakav film su napravili, Galo odgovara kako su svi vjerovali i zalagali se da to bude dobar film, ali dimenzije koje je on dosegao niko nije ni sanjao, apsolutno niko.
“Možda Šiba jeste, ali ne do te mjere. On je znao kako je ‘Most’ prošao, onda je shvatio da je to formula koja razara.
Čak je on taj put trasirao i svojim ranijim crnobijelim filmom ‘Diverzanti’. ‘Most’ je probio taj led prema Kini, iza toga je došao ‘Valter’ koji je samo potvrdio ono što su Kinezi vidjeli u prvoj rundi, a onda je krenuo kao pošast”, priča Galo.
Podsjeća kako je 2005. godine, zajedno sa glumcima Batom Živojinovićem i Reljom Bašićem, boravio u Kini, gdje su pozvani da kao ekipa “Valtera” borave na obilježavanju 60 godina od pobjede nad fašizmom. To, prema njegovim riječima, potvrđuje šta je “Valter” Kinezima.
“Meni je to bio značajan posjet, jer sam na koži osjetio šta znači kineska publika, s kakvim poštovanjem se uopće odnose prema našem filmu, uopće kinematografiji, i koji je to respekt.
To kako su se odnosili prema nama kao gostima, to je fascinantno i apsolutno to nikad nisam doživio u životu, i teško da hoću. To je ona vrijednost koja je ostala kao potvrda velike nacije i države koja je raspoznala vrijednosti tog filma”, zaključuje Galo.
I dalje bez "svoje" ulice
U Sarajevu, gradu kojem je “Valter” posvećen, izuzev par tekstova u medijima, nije upriličen bilo kakav događaj kojim bi se obilježilo 50 godina ovog kultnog filma.
Za razliku od Sarajeva, u Beogradu je obilježeno pola stoljeća od premijere “Valtera”, a događaju su prisustvovali predsjednik Skupštine Srbije, brojni umjetnici i građani.
Mediji u Srbiji su također solidno propratili ovaj događaj, sa kojeg se uživo u program javio i reporter javnog servisa Srbije (RTS). I ne samo taj događaj, “Valteru” se ovih dana, istina uz izraženo stavljanje težišta na Batu Živojinovića kao čovjeka koji tumači lik Valtera, na više televizija u Srbiji posvetila vrlo ozbiljna minutaža, u jutarnjim programima o filmu je govorilo po nekoliko gostiju.
Ove godine navršava se i 30 godina od smrti Hajrudina Šibe Krvavca, a tim povodom Kinoteka BiH priprema prigodan program.
Međutim, Sarajevo ni 30 godina nakon Šibine smrti nema ulicu koja nosi njegovo ime, iako se zahvaljujući upravo Šibi za ovaj grad čulo nadaleko. Udruženje rediteljica i reditelja u Bosni i Hercegovini je prije nekoliko godina uputilo inicijativu nadležnim institucijama da se ulice u Sarajevu nazovu po velikanima bh. kinematografije, između ostalih, i po Šibi Krvavcu, no to se još nije desilo.
“Udruženje je neposredno nakon osnivanja uputilo takvu inicijativu, nažalost, kao što vidite od toga još uvijek nema ništa”, kaže Nedim Karalić, generalni sekretar Udruženja.
Domet filma “Valter brani Sarajevo” u kontekstu broja gledalaca i činjenica da je riječ o filmu koji je “pokorio” Kinu, a ako se još u obzir uzmu tehnološke mogućnosti tog vremena, jasno potvrđuju da je Šibin doprinos promociji Sarajeva neprocjenjiv i teško nadmašiv.
Da priča o tome koliko je “Valter” značajan za Sarajevo nije nikakva imaginarna priča niti kafanska doskočica, navest ćemo primjer koji potvrđuje da Sarajevo i danas “hljeb pravi od Šibinog brašna”.
Kineski turisti i "Valter ture"
Prema podacima Turističke zajednice Kantona Sarajevo, u 2019. godini, pred sami početak pandemije, među Top 10 zemalja čiji su turisti ostvarili najviše posjeta Sarajevu, na prvom mjestu je bila Kina. U brojkama, tokom 2019. godine, u Sarajevu je boravilo 66.392 turista iz Kine, koji su ostvarili blizu 100.000 noćenja.
Turisti iz Kine ne znaju mnogo o Sarajevu, međutim ima nešto što svi znaju. Većini njih prva asocijacija, a vrlo često i jedino što znaju o Sarajevu, jeste da je to grad koji je “branio Valter”, odnosno znaju za film “Valter brani Sarajevo”. To potvrđuju turistički vodiči koji u Sarajevu organizuju čak i tzv. “Valter ture” specijalno za kineske turiste.
“Kineski turisti vole da posjete muzeje, to ih zanima, ali prvo što pitaju kada dođu u Sarajevo definitivno je film ‘Valter brani Sarajevo’”, kaže Vedran Grebo, turistički vodič iz agencije iz Sarajeva.
“Prvenstveno ih interesuju lokacije na kojima je sniman film, tako da odmah pitaju gdje je sahadžija Sead Kapetanović (op.a. lik koji u ‘Valteru’ tumači glumac Rade Marković) i njegova radnja. Mi smo čak imali i ‘Valter ture’ koje su upravo pratile lokacije iz filma, pa smo turiste vodili do Bistričke stanice, Begove džamije, Žute tabije odakle se pruža pogled na Sarajevo”, kaže Grebo.
Vodiči navode kako turisti iz Kine traže, i to je postala određena praksa, da im se u autobusima dok putuju kroz BiH puštaju Šibini filmovi “Most” i “Valter brani Sarajevo”, a često kompletan autobus u horu zna pjevati kinesku verziju pjesme “Bella Ciao”.
Ono što je sigurno je da Šiba pored “Valtera” nije mogao ostaviti ljepši poklon Sarajevu. “Vidite li ovaj grad”, reći će lik njemačkog oficira Von Ditricha na samom kraju filma, a potom dodati: “Das ist Valter”, pritom bespomoćno gledajući u prelijepo i nepokoreno Sarajevo.
U vremenu kada su neki drugi zlikovci gledali Sarajevo sa okolnih brda i zasipali ga kišom granata u zabludi misleći da će ga pokoriti, dolje, u gradu bio je Šiba.
Čovjek koji je utjelovio lik njegovog “Valtera” (Bata Živojinović) ponudio je tada da pošalje avion i hitno ga evakuiše iz grada. Šiba, iako teško bolestan, to je izričito odbio i jasno poručio kako ostaje u Sarajevu i kako nema namjeru napuštati svoj grad. Umro je 11. jula 1992. godine u opkoljenom Sarajevu, ukopan na sarajevskom groblju “Lav”.
Das ist Valter. Das ist Šiba.
