U Federaciji Bosne i Hercegovine od jučer je na snazi novi Pravilnik o postupku i načinu provođenja procjene rizika za žrtve nasilja u porodici i nasilja prema ženama, koji je donijelo Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova FBiH.
Ovaj dokument donosi preciznije procedure i veću odgovornost institucija u lancu zaštite.
Cilj mu je unaprijediti preventivno djelovanje, ubrzati reakcije nadležnih organa i spriječiti tragedije koje su, nažalost, u prošlosti u FBiH često bile posljedica propusta u sistemu.
Jedan od najmonstruoznijih i najsurovijih slučajeva femicida i nasilja u porodici je ubistvo Nizame Hećimović 2023. godine u Gradačcu.
Do danas niko iz policijskih struktura nije odgovorao za to što ova žrtva nije zaštićena i što je policija bila prva u lancu odgovornih da je spasi, a to nije učinila.
Naprotiv, mnogo je nerazjašnjenih okolnosti koje govore da je policija u Gradačcu pomogla nasilniku.
Šta znači procjena rizika
Prema novom Pravilniku, procjenu rizika ubuduće će raditi kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova, odnosno policijski službenici koji prvi dolaze u kontakt s prijavom nasilja.
Policajci koji dođu na intervenciju po prijavi za nasilje u porodici neće više svoj posao završiti s time da će evidentirati incident i izvještaj o tome prosljeđivati nadležnom tužilaštvu.
Sada je propisano da su policijski službenici dužni odmah po saznanju za događaj pristupiti izradi procjene rizika, koristeći propisane obrasce i metodologiju.
Ako neko od njih bude štitio nasilnika, znat će se prema podacima iz obrasca ko je to učinio i zašto.
Procjenu rizika policija će raditi u saradnji sa centrima za socijalni rad, tužilaštvom, sudovima i sigurnim kućama, što bi trebalo osigurati koordiniran i brz odgovor na nasilej i zaštitu žrtve.
Važno je da sve žrtve koje prijave nasilje ubuduće budu upoznate s novim Pravilnikom i da očekuju od policije veću zaštitu te konkretnije korake, nego što je do sada bio slučaj.
Procjena rizika, prema članu 5. pravilnika, "predstavlja sistematski proces koji ima za cilj identifikaciju, analizu i ocjenu potencijalnih rizika i faktora koji mogu dovesti do nasilja unutar porodice".
U praksi to znači da institucije moraju sagledati sve okolnosti.
Od prethodnih prijetnji, posjedovanja oružja i psihičkog stanja počinitelja, do ranjivosti žrtve i mogućnosti ponavljanja nasilja.
Pravilnik jasno navodi da se prilikom procjene razmatra, između ostalog, "da li učinilac nasilja posjeduje vatreno oružje, da li je ranije činio nasilje, da li prijeti fizičkim ozljeđivanjem, ubistvom ili samoubistvom, te da li žrtva doživljava strah i kako sama procjenjuje rizik od ponavljanja nasilja" .
Novina koju pravilnik donosi jeste obavezna reevaluacija ili ponovna procjena rizika svaki put kada se pojave nove informacije.
Član 10. Pravilnika propisuje da "procjena rizika ne predstavlja jedinstven događaj", već stalni proces koji se mora reevaluirati nakon svakog novog incidenta ili promjene okolnosti“.
Ovim se nastoji spriječiti da žrtve budu zaboravljene nakon prve reakcije policije, te da sistem ostane aktivan sve dok postoji i najmanja prijetnja.
Obaveza potpune zaštite žrtve
Iako pravilnik ne propisuje pojedinačne kazne, on jasno definira institucionalnu odgovornost i obavezu koordiniranog djelovanja.
U članu 8. stoji da procjena rizika "predstavlja osnovu za postupanje i djelovanje subjekata zaštite", što znači da svaki nadležni organ mora preduzeti mjere u skladu s nalazima procjene.
Od preventivnih intervencija, do zaštite žrtve i izrade plana sigurnosti.
Time se, barem formalno, zatvara krug u kojem je u prošlosti mnoge često "zakačila" neodgovornost za nepostupanje, jer sada svi učesnici u lancu zaštite imaju jasno definisanu ulogu i obaveze.
Primjena novog pravilnika trebalo bi da doprinese bržem reagovanju policije, boljoj komunikaciji između institucija i sigurnijem položaju žrtava.
Svaka prijava nasilja sada mora rezultirati konkretnom procjenom rizika i planom zaštite, što uključuje i "privremeno izuzimanje vatrenog oružja", ako se procijeni da počinitelj predstavlja prijetnju.
Uz to, obrasci za procjenu rizika sada su standardizovani, što znači da će podaci biti sistematski evidentirani i dostupni svim subjektima zaštite, od policije i tužilaštva, do centara za socijalni rad.
Policajci će morati unositi u obrasce sve što navede žrtva i sve što uoče o počinitelju.
U zemlji u kojoj su slučajevi porodičnog nasilja sve učestaliji, ovaj pravilnik predstavlja važan iskorak ka efikasnijem sistemu prevencije i boljoj zaštiti žrtava.
Ostaje da praksa pokaže hoće li novi mehanizmi , počev od redovnih procjena, reevaluacije i obavezne saradnja institucija, zaista značiti i ono što žrtve najviše trebaju.
A, to su sigurnost i pravovremena zaštita.