Napokon je silnu vojsku iz kasarni Aleksandar Vučić istjerao na gradske ulice. Vanredno stanje srbijanski ajatolah dočekao je skromno, u krugu dvorske premijerke te šefice državne skupštine. Plačljivim glasom vijest je saopštena svekolikoj naciji, a potom je predsjednik održao prigodno polusatno predavanje iz kojeg se naslućuje kako Srbija iz neuspješne evropske, definitivno srlja u opasnu kinesku fazu.
P(r)ozivao je Vučić, tako, svog „prijatelja i brata“, suverena Narodne Republike Kine Si Đinpinga, spominjao „vekovno prijateljstvo azijske veleseile sa malom Srbijom“, a na kraju je objelodanio i da će u najkraćem roku poslati avion u daleki Peking kako bi obezbijedio pet miliona zaštitnih maski za srbijanske državljane. „ Nabavit ćemo i respiratore, ne pitajte me kako. Jedan deo svakako ćemo odvojiti za našu prekodrinsku braću iz Republike Srpske.“, poentirao je sa knedlom u grlu, suzom u oku i figom u džepu.
Vučićev očajni performans ipak su zasjenili tragikomični vapaji koje je namijenio starijoj populaciji, tojest, stabilnom biračkom tijelu od kojeg opravdano očekuje podršku za nastavak nesumnjivo šizofrene vladavine Srpske napredne stranke. Preklinjao je sa govornice „bake i deke“ da narednih dana ni slučajno ne napuštaju domove, kuće, imanja. Iako zabrinute penzionere ovoga puta nije utješio kako „niko ne sme da ih bije“, Vučić je pokazao čvrst, beskompromisan i ubjedljiv stav da najstarijim glasačima ništa ne smije nedostajati tokom nastupajućeg vanrednog stanja. Ako treba, pohvalio se narodni sluga sa Andrićevog venca na broju 1, lično će i vlastoručno dostavljati pakete sa hranom i ostalim artiklima na adrese najugroženijih pojedinaca.
Inače, scenografiju predsjedničke komedije popunjavali su i iskusni beogradski ljekari, obojica od sedamdeset i kusur godina. Stajali su mirno iza Vučićevih leđa. Stajali i ćutali od muke.
„Zatvara se život da bi sačuvali život“, filozofski je zaključio sinoćnji nastup najpoznatiji stendap komičar na Balkanu, a i šire. Da se razumijemo, budala i krivih drva na ovim geografijama nikada neće zafaliti. Problem, međutim, nastaje kada se budale hijerarhijski uzdignu na društveno neprihvatljive pozicije. To je, kako se kaže, pouzdan simptom za kolektivnu promjenu terapije.
Stavovi izraženi u ovom tekstu ne odražavaju nužno uredničku politiku Raporta.
