Da je nema, fakat bi je trebalo izmisliti! Misli se na Biseru Turković, samohranu ministarku vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Nedavno je ispred domaćeg tržnog centra gospoju slučajno ulovilo kako uz oružanu pratnju u gepek crnog službenog vozila nepoznate marke utovara redovnu fasungu hrane te ostalih kućnih potrepština. Pošto je dotični događaj spontano dobacio do svekolike javnosti, ministarska je putem kabinetske infrastrukture pokušala objasniti potresnu pozadinu cijelog slučaja.
„Vjerujte da bi i meni bilo draže da sam kupovinu obavila u miru sa porodicom za vikend nego da sam to uradila u zadnji tren, pred iftar, na putu s posla kući. Ali, mora se brinuti i o porodici i domaćinstvu, posebno u ovo vrijeme ramazana.“
Dakle, naslagane trudbeničke obaveze, posvećenost porodičnim i vrijednostima ramazana snose isljučivu krivicu za iznuđenu stranputicu ministrice Turković izvan okvira pristojnog ponašanja oktroirane državne službenice. Zaboravimo sada notornu činjenicu kako privilegirani članovi porodice privatne ministrice Bakira i Sebije Izetbegović odavno ne žive na ovim geografijama, već im je suđeno da patriotski obijaju pragove bosanskohercegovačkih diplomatskih predstavništava po bijelom svijetu. Hoću reći, ipak je najvažnija spoznaja da Biserini biseri ponekad dobiju tako poželjnu religijsku dimenziju, gdje se i ramazanski post (zlo)upotrijebi za vađenje iz bahate jednočinke hodajuće antireklame ovdašnje političke elite.
No, ostavimo Turkovićku nasamo sa njenim privatnim brukama. Formalni nalogodavci gospoje ministarke iz redova Predsjedništva BiH ovih su dana bili primorani upregnuti većinu raspoloživih resursa za dodatnu destabilizaciju ionako razorenog bosanskohercegovačkog društva. I dok je šefica diplomatije bezbrižno pazarila mješovitu robu po sarajevskim samoposlugama, domoljubni autoriteti Šafik Džaferović i Željko Komšić zajednički su pokrenuli akciju spašavanja otadžbine od mrskih neprijatelja stacioniranih izvan razumno prihvatljivog dometa. Na prvi pogled, ni oružani sukobi nisu isključeni, poručila su obojica.
Izgleda da ovoga puta opasnost hinjski vreba iz (ne)prijateljske Republike Slovenije, čiji najviši zvaničnici (valjda uz nesebičnu asistenciju centara moći u Vašingtonu i Moskvi, Berlinu i Briselu) navodno privode kraju pakleni plan za konačnu podjelu BiH. Unatoč tome što su Džaferovićeve i Komšićeve budalaštine višestruko zvanično demantirane sa raznih strana dunjaluka, ništa nam drugo ne preostaje nego da se pripremimo za odbranu i zaštitu u skladu sa poznatom demagoškom doktrinom kako će vječno vladati mir, ali da kol'ko sutra budemo spremni za novi rat.
Da se ne lažemo, građanke i građani Bosne i Hercegovine predugo predstavljaju talačku supstancu jedne beznadežno pogrešne politike. Politike kojom suvereno upravljaju moralni nitkovi vazda raspoloženi za međusobne vadione iz zakonski kažnjivih zijana. Istovremeno, jelte, vakcina protiv korone nemamo ni za lijeka, ali zato bofl-respiratora imamo za izvoza...
Vjerujte, stanje se promijeniti neće ukoliko konačno masovnije ne shvatimo da svakoga puta kada iz rukava izvuku ugroženost naroda i spašavanje države, kada glasno prizivaju takozvano zajedništvo priželjkujući mobilizaciju sitne buranije, razni raspoloživi komšići, džaferovići, izetbegovići, dodici, čovići isključivo spašavaju vlastite i guzice svojih prijatelja i kumova, najbližih srodnika i finansijskih svodnika. Što bi rek'o neprevaziđeni Nazif Gljiva - Ovo je Bosna, jednom shvatite...
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
