Nakratko zamislimo državu, državu punopravnu članicu Evropske unije, čiji ministar vanjskih poslova više energije posvećuje neprijateljskim muljažama na teritoriji susjedne države- koja je pritom dozlaboga predaleko od Evropske unije - nego, štajaznam, tamo gdje bi mu trebalo biti radno mjesto - u Briselu gradu, dakle. Eto, takav vam je ukratko šef diplomatije evropske Republike Hrvatske. Ne znam da li je do fenomenalne hercegovačke trpeze, raštike i masline, ekološki uzgojene mesine, najkvalitetnijih vina ili predivne mediteranske klime, ali, obrni-okreni, Gordan Grlić Radman svako malo svečano se i bez naročite najave, poput samozatajne Gospe iz Međugorja, ukazuje na obalama neprevaziđeno zelene Neretve. Tu onda privremeno dangubi sa Draganom Čovićem, formalnim predsjednikom lokalne ćelije Hrvatske demokratske zajednice iz Zagreba.
Nema uspješne akcije bez adekvatne koordinacije. Tako i tandem Radman-Čović djeluje na ovdašnjoj političkoj sceni. Taman kada je HDZ-ovcima najpreče. Hoću reći, Čoviću čim ozbiljno zagusti kod stranaca na zapadu, eto ti ga u Mostaru potrčka hrvatskog premijera da pogura strateškog partnera za dugoročno razvaljivanje Bosne i Hercegovine. Saradnja se odvija po uhodanom principu - ne može Čović i šefa i stanicu toliko zaprljati, koliko je Radman u stanju fekalija saprati.
Ovih je dana mostarski prevarant demonstrirao čak i za njegove tradicionalne gabarite nedopustivo otrovna stajališta. Pa je, kako veli, bošnjačke političke autoritete upozorio da muslimanski migranti iz bijelog svijeta ne smiju postati buduća izborna baza. Da je BiH ozbiljna činjenica, a ne totalna zajebancija, da živimo u prav(n)oj, a ne zarobljenoj državi, autora predmetne izjave uhapsilo bi kolk'o prekjučer. I to zbog odvratne ksenofobije koju okolo šica iz fotelje šefa Doma naroda državnog parlamenta, na koju je zasjeo uz podršku Stranke demokratske akcije, Demokratske fronte i Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
Ovako, nikom ništa. Čović će ostati na nezasluženoj slobodi i nastaviti širiti mržnju prema nesretnicima koje je teška nevolja ovdje dotjerala. Autohtoni bosanskohercegovački Bošnjaci tu mu dođu k'o stroga kolateralna šteta. Isto je valjda bilo i 1993. godine, Upravo kada je Čović friško savladao vlastiti potpis na latinici. I postao upravnik robovlasničkog preduzeća sa radnom snagom regrutiranom iz obližmjeg koncentracionog logora.
Džaba je, možeš ti iz Čovića istjerati ćirilicu, ali šovinizam nećeš nikad. To su te, kako se kaže, eUropske vrijednost. Za koje je vazda spreman!
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
