Kladio bih se da zastupnik Naše stranke Damir Arnaut ni slutio nije kako će njegova Inicijativa o preimenovanju ulica, škola i drugih javnih površina, nazvanih po ovdašnjem fašistističkom polusvijetu, glatko biti usvojena u Predstavničkom domu državnog parlamenta. Arnaut je Inicijativu uputio krajem novembra prošle godine, a uoči glasanja proceduralno je usvojena i na sjednici Ustavnopravne komisije bh. skupštine. Za početak, važno je konstatirati kako dotičnom komisijom rukovodi i komanduje Alma Čolo, višedecenijska parlamentarka iz redova Stranke demokratske akcije.
Uglavnom, tokom glasanja održanog prošle sedmice samo su se zastupnici Hrvatske demokratske zajednice izjasnili protiv. Bilo ih je ukupno pet komada. Ostali su većinski, gotovo jednoglasno, podržali Inicijativu.
Pogledajmo sada kako je to Arnaut prethodno obrazložio nesumnjivo važan antifašistički dokument.
„ Na sramotu je cijele BiH, svih njenih građana, te pogotovo lokalnih zajednica da su ulice i druge javne površine nazvane po ljudima poput Mile Budaka, Draže Mihailovića, Osmana Rastodera, Rade Radića, Sulejmana Pačariza, Jure Francetića, Mustafe Busuladžića, Loroković-Vokića, Uroša Drenovića, Ive Zelenike Tovarnika, Dragiše Vasića, Avdage Hasića, Stevana Moljevića, Huseina Đoze, Đure Spuževića, Muhameda Panđe, Rafaeela Bobana, Pavla Đurićića te mnogih drugi kolaboracionista.“
Unatoč, kako rekosmo, gotovo jednoglasnoj parlamentarnoj podršci, Inicijativa je naknadno ipak doživjela, da prostite, naknadnu pamet SDA-ovih poslanika. Njihov klub oglasio se saopštenjem gdje Arnauta, gluhobilo, optužuju za „nekompetentnost“. Poznato je da poslije glasanja nema kajanja, kao što ni dileme nikakve nema usljed čijeg su presudnog utjecaja SDA-ovci dosljedno spremni šaltati stavove onako, što bi rekao Mišo Kovač, „ kako vitar puše“. Ovog puta zapuhalo je sa položaja zvaničnog glasila Islamske zajednice BiH koje je Arnauta maltene proglasilo bošnjačkim din-dušmaninom jer se, eto, zastupnički okuražio da među fašiste spakuje i kvislinške ikone, Mustafu Busuladžića te Huseina Đozu.
Umjesto detaljnijeg raskivanja licemjera iz IZ i SDA, poslužit ćemo se nakratko Đozinim intelektualnim radovima iz Drugog svjetskog rata. Tako Đozo sitno slovo piše na berlinsku adresu Heinricha Himmlera, zloglasnog vođe SS trupa Trećeg Rajha.
„Smatram svojom dužnosti izraziti zahvalnost Rajhfireru u ime divizijskih imama i stotina i hiljada siromašnih u Bosni. Spremni smo položiti naše živote u borbi za velikog vođu Adolfa Hitlera i Novu Evropu.“
Nakon sloma zločinačkog režima „velikog vođe“, Đozu su narodnooslobodilačke jugoslovenske vlasti osudile na pet godina strogog zatvora. Osim direktnog sudjelovanja u nacističkim vojnim postrojbama, Đozin su krimen predstavljale i desetine huškačkih tekstova koje je ažurno objavljivao u „El-Hidaji“, časopisu proustaške orijentacije, a za koji je- tvrdila je svojevremeno „Slobodna Bosna“ - povremeno pisao i Alija Izetbegović.
Dakle, sve je prilično jasno. SDA-ovi zastupnici, ti dokazani zagovornici polovnog antifašizma, danas bi najradije povukli prošlosedmičnu podršku Arnautovoj Inicijativi. Međutim, za takav rasplet je prekasno. Valja njima preko rijeke. Sa Đozom i Busuladžićem na leđima.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
