Naredbom Tužiteljstva Bosne i Hercegovine jutros je privelo trojicu srebreničkih SDP-ovaca. Drugovi su zajedničkim snagama udarnički učestvovali u izbornim prevarama za račun početničkog kandidata i aktuelnog načelnika Opštine Srebrenica Mladena Grujičića. Zato vrijedi dobro upamtiti izdajnička imena. To su Bego Bektić, predsjednik lokalne partijske ćelije, te Enver Hamzić i Muamer Sandžić. Dakle, da utvrdimo pređeno gradivo, uhapšeni su Bego Bektić, Enver Hamzić i Muamer Sandžić.
Osumnjičeni su za krađu identiteta osoba bošnjačke nacionalnosti koje su, potom, fiktivno prijavljivali za glasanje iz Srbije putem pošte. Inače, neposredno nakon zatvaranja birališta početnički se kandidat na nekoj od ovdašnjih televizija znakovito javno pohvalio kako ga ohrabruje podatak da je u pojedinim bošnjačkim sredinama ostvario značajnu podršku birača. Danas je valjda jasno da je „Crni Gruja“ tada mislio na, primjera radi, biračko mjesto Sućeska, ali manje je poznato da se radi o rodnom selu šefa srebreničkog SDP-a. Nažalost, nije Sućeska bila jedina lokacija na kojoj je brutalno falsificirana izborna statistika tokom nesretnog 15. novembra. Trojica uhapšenih petokolonaša prevarama su okolo navukli još najmanje stotinjak glasova za svog početničkog taldžiju. Dabogda im prisjelo!
Pravo pitanje, zapravo, glasi, kolika hulja od čovjeka moraš biti pa da kradeš, muljaš, navijaš za negatora genocida u Srebrenici? Gdje leže rijetke kosti nedužnih žrtava besprizornih ubica iz zločinačke ergele Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Kako se, gluhobilo, postaje ljudska ništica na nultoj dunjalučkoj tački svakog čestitog insana? Nažalost, sada znamo, postoji i polusvijet kojem ništa sveto nije. Upravo je trojicu takvih smradova jutros uhapsila SIPA.
Očekivano, iz vladajuće koalicije SDA-DF vazdan opravdano likuju nakon užasavajućeg otkrića. Javljaju se i pojedinačno i kolektivno, i ovako i onako. Traže hitne ostavke, drže moralna predavanja. Naslađuju se strasno i prvoklasno zbog nepopravljivog sunovrata tradicionalnih političkih suparnika. Bilesi se javio i sarajevski Kantonalni odbor narandžaste stranke Željka Komšića da brže-bolje crvenu konkurenciju optuži za antibosanskohercegovačke aktivnosti izvršene po direktnom nalogu Milorada Dodika. Doduše, ukoliko bi DF makar posjedovao aktivnu službenu kancelarijicu u Srebrenici, možda ni prekomjerno medijsko granatiranje iz slobodarskog Sarajeva ne bi zazvonilo toliko žestoko. Međutim, budimo realni, ničije maslo ovdje nije za ramazana.
SDP objektivno nema niti minimalne šanse da se uspješno konstituiše nakon srebreničkog samoubistva iz zasjede. Nerminu Nikšiću i ostalim uglednicima iz Alipašine na broju 41 nepovratno je ukaljan obraz, iako (možda i naivno) duboko vjerujem da izborna podrška početniku Grujičiću svakako nije bila svjesna strategija partijskog rukovodstva. Uostalom, slično razmišlja i Ćamil Duraković, bivši srebrenički načelnik i jedan od lidera građanske inicijative „Moja adresa: Srebrenica“.
Prekasno je za kajanje i naknadnu pamet. Pogotovo se to odnosi na SDP. Međutim, novembarski izborni debakl u Srebrenici o(p)staje tragična činjenica. Zbog toga bi napokon trebalo iskoristiti sve raspoložive mehanizme za ponavljanje tamošnjih izbora. Dokumentiranih razloga za takav posao sigurno ne fali.
Novo glasanje uporno priziva i Sadik Ahmetović, Srebreničanin koji je prije desetak godina dobacio do visoke državne pozicije ministra sigurnosti. Centralna izborna komisija BiH propustila je prvu priliku da adekvatno spriječi unaprijed planirane prevare. Zato je stvari neophodno vratiti na fabričke postavke. I pošteno provesti demokratsku proceduru. Usput, Bektiću, Hamziću i Sandžiću poželimo dugotrajne robije. Po zasluzi.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
