Nije se prašina sa najnovijim lažima Šefika Džaferovića povodom nepostojeće imunizacije stanovništva čestito ni slegla, a sjecikese, tenderlije te raspoloživi polusvijet iz kadrovskog inkubatora Stranke demokratske akcije javno je demonstrirao nove doze bahatosti, kriminala, akutne nesposobnosti.
Ranom zorom doznali smo zvanično kako od famozne nabavke ruskih vakcina u režiji federalnog premijera Fadila Novalića i njegovih po(s)lovnih partnera najvjerovatnije nema ništa. Dakle, piši propalo! S nestrpljenjem stoga očekujemo nove obmane koje će sa adrese Mehmeda Spahe na broju 14 uskoro uvaliti raji pod bubrege. Jednostavno, svaki put kada pomislimo da je SDA napokon dotakla moralno i materijalno dno tamošnja elita se nastavlja koprcati i tonuti dublje, efikasnije, jedinstvenije, jer, u jedinstvu je, kako se ono kaže, snaga naroda.
Neposredno nakon lansiranja odjeba sa nabavkom ruskih vakcina, neformalna šefica vladajuće stranke svjedočila je u Sudu BiH na okolnosti udruženog kriminalnog poduhvata „Repiratori“. Nije to nimalo bezazleno izgledalo. Ustvari, bilo je dramatično. Uvijek je, naime, lijepo vaspitanom insanu neugodno prisustvovati konačnim strovaljivanjima nekada nedodirljivih moćnika. Uostalom, povijest je prepuna takvih primjera, da ovdje i sada ne govorimo o konkretnim imenima, gluho i daleko bilo.
Sebija Izetbegović bila je razvidno uplašena. Možda je, kažem, do manjka kisika ispod zaštitne maske, ali drhtavim je glasom odgovarala na pitanja tužitelja Džermina Pašića. Poznato je iz pravosudne prakse kako nema glupih pitanja, ali izvan razumne sumnje postoje glupi odgovori. U konkretnom slučaju, Izetbegovićka se vadila poput djeteta uhvaćenog tokom očiglednog zijana.
Zbilja bi naporna matematička operacija bilo izračunati koliko je samo tokom dotičnog svjedočenja Izetbegovćka izgovorila tragikomičnih negacija - ne znam, ne sjećam se, nisam, nije, ne... Odokativno, ništa drugo nije niti potencirala. Doduše, u jednom trenutku nespretno je pokušala odbraniti vlastite aferime konstatacijom kako tužitelj Pašić postavlja, tako je kazala, „duga pitanja, dok dođe do kraja ja zaboravim početak“.
Riječ po riječ i turobno druženje nekako je okončano. Sudnica je potom utihnula. Ključna akterka repiratorskog kriminala velikom je brzinom napustila klimatizirani prostor. Sretna i vesela, ponovo je duboko udahnula smog Švrakinog Sela.
Optuženim pojedincima iz predmeta „Respiratori“ Izetbegovićka nije bila od konkretnije koristi. Međutim, zabrinutoj svjedokinji pomaganje Novaliću i ostalim nikada i nije predstavljalo osobni prioritet. Važnije je, jelte, bilo spašavanje vlastite gubice.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
