satira bez granica

Politički korektne stvari ovdje nećete naći. Ovo je priča o South Parku

Trey Parker i Matt Stone, tada studenti filma na Sveučilištu u Coloradu, 1992. godine su kreirali kratki animirani film “The Spirit of Christmas”

Ugrubo napravljeni uradak prikazivao je prototipske verzije likova iz kasnijeg remek-djela autorskog dvojca, kultnog “South Parka”. Prva epizoda animiranog serijala, koji se uzduž i poprijeko pomokrio po konceptu političke korektnosti, emitirana je 13. avgusta 1997. Ukupno je, kroz dvadeset dvije sezone, prikazano čak 297 epizoda, što “South Park” čini drugim najdužim animiranim serijalom, iza “Obitelji Simpson”.

Smještena u South Park, fiktivni gradić u američkoj saveznoj državi Colorado, ova crnohumorna poslastica kroz banalne doživljaje četvorice lokalnih dječaka, Stana, Kylea, Kennyja i Cartmana, kritizira američko društvo, nerijetko se grubo sprdajući s nacionalnim svetinjama.

Provokativni sadržaj crtića za odrasle izazvao je niz prosvjeda raznoraznih organizacija. Najviše su se uznemirili vjernici: nikakvo čudo, znamo li da je Bog prikazan kao neugledna mješavina različitih životinja, deklarirani budist (!), Isus kao lokalni hipi, voditelj talk-showa, a Sotona kao homoseksualac koji nije tako loša osoba – samo nastoji obavljati svoj posao. Što su “poniženi i uvrijeđeni” više galamili, serijal zasnovan na trojstvu šoka, satire i parodije bivao je popularniji, napose među onima koji kulturu “sigurnih prostora” i apriornog poštovanja smatraju iritantnom, ako ne i opasnom.

Zanimljivo, najpopularniji od protagonista jest Eric Cartman, dječak kakvog niko ne bi poželio u svome susjedstvu i kojeg bismo bez pretjerivanja mogli okarakterizirati kao sociopata. Čak su i autori priznali da im je on najmiliji od četvorke, premda su likove Stana i Kylea zasnovali na samima sebi.

U izvornoj verziji, Cartman se zvao Kenny, no kasnije su mu autori odlučili dati ime koje ga je proslavilo, a Kennyjem su krstili kržljavca u narančastom kaputiću koji pogina na kraju svake epizode, da bi na početku sljedeće misteriozno uskrsnuo. Cartman, koji je debitirao u epizodi znakovitog naslova “Cartman Gets an Anal Probe”, sve je samo ne tipičan učenik četvrtog razreda.

Pokvaren, sebičan, narcisoidan, manipulativan, nepristojan i agresivan, istodobno je makjavelistički lukav i prizemno budalast, a uz to je antisemit, rasist i seksist. Dio je njegovih mana možda proizlazi iz činjenice da je debeo (jedini je lik nacrtan s dvostrukim podbratkom), te da oca nije ni upoznao, dok ga je majka, hermafrodit, narkomanka i prostitutka, razmazila preko svake mjere, piše Povijest.hr.

Iz epizode u epizodu, Cartman je postajao sve zločestiji, no ljubav publike prema tome polupismenom sociopatu samo je rasla. Redovno je pri vrhu lista najpopularnijih animiranih likova svih vremena, a nedavno istraživanje, provedeno u Velikoj Britaniji, pokazalo je da ga djeca između osam i deset godina smatraju favoritom među televizijskim likovima. “To je zato što ni prava djeca nisu anđelčići kakvima ih volimo zamišljati”, objašnjava Try Parker. “Čim se odrasli maknu, pretvaraju se u zločeste štetočine i psuju poput starih mornara”.