Slovenska kostimografkinja i dizajnerica Slavica Radović bila je životna ljubav Mustafe Nadarevića. Upoznao ju je u ozbiljnim godinama, kad je već iza sebe imao dva braka i troje djece – kćerke Nađu i Nanu te sina Ašu, i u njoj pronašao srodnu dušu. Ta talentirana umjetnica i smirena, profinjena i lijepa žena bila je životna ljubav prvaka zagrebačkog HNK i omiljene televizijske i filmske zvijezde.
Zajedno su proveli dvije decenije, a vjenčali su se nekoliko mjeseci prije njene smrti 2012. godine, na intimnoj ceremoniji, jer su uvijek svoj privatni život držali podalje od očiju javnosti. Odlučili su se na taj svečani čin, koji je kruna svake ljubavi, kad su već oboje slutili da se bliži njihov fizički rastanak, kad je već bilo jasno da je ta hrabra žena, koja je u proteklih 15 godina nekoliko puta bila pobjednica u borbi sa zloćudnom bolešću, ovaj put tu bitku definitivno izgubila.
Od svoje supruge Mustafa Nadarević oprostio se u Kopru, slovenskom primorskom gradiću u kojem je Slavica Radović rođena i u kojem je provela djetinjstvo i mladost. Uz njega je bila samo najuža porodica.
Njih dvoje živjeli su na relaciji između Zagreba, Ljubljane i Sarajeva.
„Nazvao sam Mustafu Nadarevića da mu izrazim sućut, a na kraju je on tješio mene. Nije nikoga želio na posljednjem ispraćaju. Od Slavice se želio oprostiti na svoj način, onako kako su njih dvoje i živjeli“, rekao je filmski redatelj Arsen A. Ostojić, u čijem je filmu “Halimin put” Nadarević odigrao jednu od glavnih uloga.
Svi koji su ih poznavali, kažu da su bili skladan par i da su ih vezali privrženost i ljubav, što je prava rijetkost u današnje vrijeme. Obožavali su film i kazalište i često su zajedno radili – u svakoj predstavi koju je režirao, Mustafa Nadarević angažirao je svoju suprugu kao kostimografkinju i scenografkinju. Zajedno su igrali tenis i golf, a posebno su uživali u ljetovanjima na Jadranu. Za boravka na moru, uvijek na nekom tihom i mirnom mjestu, bili su potpuno posvećeni jedno drugom, što je za njih bio vrhunac sreće.
U razgovoru s novinarima, u rijetkim trenucima kad je spominjao suprugu, želeći na svaki način zaštititi svoju i njezinu privatnost, Mustafa Nadarević nije ju oslovljavao imenom, nego ju je nazivao svojom ljubavlju, dragim, hrabrim i nadarenim bićem s kojim se divno slaže i s kojim želi podijeliti ostatak svog života.
Iako je znao da se njegovoj supruzi zloćudna bolest nekoliko puta u posljednjih petnaest godina vraćala, Mustafa Nadarević duboko je u sebi vjerovao da su pred njima još mnoge lijepe godine. U borbi protiv teške bolesti iskušali su sve konvencionalne, ali i alternativne metode liječenja, ali na kraju ništa nije pomoglo.
„Umjetnost življenja i glume negdje su vrlo blizu, s tim da je gluma bolja, jer na sceni možeš umirati mnogo puta, a ostati živ. Nažalost, život je netalentiran glumac. Kad nas jednom neko napusti, onda je to zauvijek. Ostaje samo umijeće preživljavanja. I sjećanja“, zapisao je Mustafa Nadarević u svojim autobiografskim zapisima.
(Gloria.hr)
