Da se u slučaju smanjenja isporuke plina iz BiH radi samo o tehničkoj grešci ruske megakompanije "Gazprom", kako su to za Avaz 'objasnili', ne vjeruje niko.
Svima koji se razumiju i koji prate politiku, a posebno vanjsku, Ruske Federacije jasno je da se radi o dimnoj bombi, upozorenju, diplimatskoj kontraofanzivi nakon "odbijenice" koju je ruski šef diplomatije Sergej Lavrov dobio od dvojice članova Predsjedništva BiH.
Činjenica je, naime, da je posjeta Lavrova državi BiH od samog početka bila traljavo i diletantski organizirana i da je sve ukazivalo na diplomatske kanale.
Naime, diplomatija je politička grana koja je vrlo osjetljiva i zbog toga jako precizna i uvijek mora biti do u najsitnije detalje planirana.
Upravo da bi se izbjegli incidenti, blamaže ili (ne)svjesne uvrede bilo domaćina ili gosta pišu se ili bolje rečeno, kreiraju se tzv. protokoli.
Kako je diplomatija precizna i uglavnom bazirana na reciprocitetima ( za šta je pokazatelj i trzanje sa 'zavrtanjem' plina kao odgovor na 'bosansko ne') posjetu minitra vanjskih poslova jedne države planira ministarstvo vanjskih poslova druge države u saradnji sa diplomatskim korom.
U slučaju posjete Lavrova našoj državi sve je što mogi biti naopako i bilo je.
Krenimo redom.
Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije zaslužuje, po važnosti države, doček na aerodromu od strane ministra vanjskih poslova, u ovom slučaju Bisere Turković.
U pripremama sastanka učestvuje ambsador BiH, dakle onaj u Moskvi, a s obzirom na važnost posjete , MVP je mogao i trebao poslati posebnog izaslanika u Moskvu koji bi zajedno sa ambasadorom utvrdio sve detalje posjete kako i teme razgovora.
Lavrova niko nije dočekao na Aerodromu Sarajevo. Prvi sastanak održao je u Istočnom Sarajevu, a s obzirom na to da se Aerodrom nalazi u Federaciji BiH, zvaničnici RS nisu htjeli doći.
Da je Ministarstvo vanjskih poslova BiH postupilo u skladu sa protokolom, Bisrea TUrkovic ili njen zamjenik Josip Brkić bi čekali Lavrova na Aerodromu, u skladu sa prethodnim pripremama, i u slučaju ranijeg kompromisa, išli na sastanak u Sarajevo.
Ukoliko bi ruska strana takvo nešto odbila, onda bi u pripremi sastanka, jasno bilo rečeno da nema potrebe da dolazi u Sarajevo i da može da ide u Banja Luku. Očito priopreme nije bilo ili je ministrica Turković, zajedno sa Predsjedništvo BiH, donijela odluku da je normalno da MVP-a Rusije niko ne dočeka u Sarajevu i da prvo ide u RS na sastanke.
Dalje, potpuno je nejasno po kojem osnovu se Lavrov sastao s Draganom Čoviće, predsjednikom HDZ-a, i to prije nego sa članovima Predsjedništva BiH.
Treće, i ono što možda najbolje pokazuje diletantizam vanjske politike BiH jeste što se ministrica Turković nakon odbijenice Predsjedništva ipak sastala s Lavrovom.
Dakle, kolektivn šef države i glavni nosilac vanjske politike odbije da se susretne s nekim, ali ministar to ipak čini!?
Potez Komšića i Džaferovića, jeste politički korektan ili bolje rečeno nužan, ali je isto tako nejasno kako je Predsjedništvo BiH, uključujući i Džaferovića i Komšića pristalo na nakaradni protokol koji je u startu predviđao diplomatske, najblaže rečeno, nekorektnosti?
