Dugo se smatralo da je postepeno genetsko propadanje jedan od glavnih razloga nestanka neandertalaca, naših najbližih izumrlih ljudskih rođaka. Međutim, najnovije istraživanje donijelo je potpuno drugačiju sliku i iznenadilo naučnike koji su analizirali njihov DNK.
„Arheološki, osteološki i genetski dokazi ukazuju na to da su neandertalci živjeli u malim grupama, ali se manje zna o tome da li su te grupe bile izolovane ili su bile dio većih, međusobno povezanih zajednica. Velika koncentracija neandertalskih nalazišta iz istog perioda u dolini rijeke Meuse u Belgiji pružila je rijetku priliku da se regionalne populacije prouče s velikom preciznošću“, naveli su istraživači u studiji objavljenoj u časopisu Nature.
Kako ističu autori, analizirani su genetski podaci 27 neandertalaca koji su živjeli prije manje od 52.500 godina na deset arheoloških nalazišta u Belgiji i Francuskoj, uključujući i visokokvalitetni genom jedinke stare oko 45.000 godina pronađene u Gojetu u Belgiji.
Rezultati su pokazali da je većina analiziranih neandertalaca bila međusobno bliže srodna nego s drugim evropskim neandertalcima iz istog perioda. Osim toga, pojedine jedinke nosile su DNK iz starijih neandertalskih loza koje su postojale prije razdvajanja kasnijih populacija.
Iako su ovi neandertalci živjeli u isto vrijeme kada i prvi moderni ljudi koji su prije oko 47.000 godina stigli u sjeverozapadnu Evropu, istraživači nisu pronašli dokaze o miješanju njihovih gena s pripadnicima vrste Homo sapiens.
Nema tragova parenja među bliskim srodnicima
Naučnici su otkrili i da posljednji evropski neandertalci nisu pokazivali genetske znakove parenja među bliskim srodnicima, kakvi su ranije uočeni kod altajskih neandertalaca.
To sugeriše da su živjeli u većim ili bolje povezanim zajednicama nego što se ranije vjerovalo.
Još važnije, istraživanje pokazuje da se genetsko opterećenje nije povećavalo kroz vrijeme, što dovodi u pitanje dugogodišnju teoriju da je upravo genetsko propadanje bilo glavni uzrok njihovog izumiranja.
Važnu ulogu imao uzorak iz Francuske
Poseban doprinos istraživanju dao je uzorak neandertalca pronađen na nalazištu Le Cottés u Francuskoj, koji je iskopan pod vodstvom Marie Soressi sa Leiden University.
Ranije genetske analize ove jedinke već su pokazale neočekivane veze s populacijama neandertalaca koje su živjele daleko izvan zapadne Evrope.
U novoj studiji upravo je ovaj uzorak poslužio kao ključna referenca za tumačenje novoanaliziranih genoma iz Belgije i Francuske te za rekonstrukciju historije posljednjih populacija neandertalaca.
Prikupljeni podaci pokazuju da posljednji neandertalci nisu činili jednu homogenu populaciju, već mrežu međusobno povezanih zajednica koje su sve do samog izumiranja zadržale tragove različitih linija svojih predaka.
"Svaki novi visokokvalitetni genom neandertalca donosi ogromnu količinu novih informacija. Rezultati ovog istraživanja pokazuju koliko možemo naučiti kada analiziramo veći broj jedinki", rekla je profesorica Soressi.
Prema njenim riječima, tek počinjemo otkrivati stvarnu raznolikost i složenost neandertalskih zajednica.
"Kako bude dostupno više genoma s nalazišta širom Evrope i drugih područja, moći ćemo prijeći s proučavanja pojedinačnih jedinki na rekonstrukciju čitavih zajednica, njihovih međusobnih odnosa i društvenih mreža koje su ih povezivale", istakla je Soressi.
Ko su bili neandertalci?
Homo neanderthalensis, koje neki naučnici svrstavaju i u podvrstu Homo sapiens neanderthalensis, bili su pripadnici roda Homo čiji su fosilizirani ostaci prvi put otkriveni 1856. godine u dolini rijeke Neander u Njemačkoj, po kojoj su i dobili ime.
Nekada su smatrani sporim, primitivnim i grubim ljudskim rođacima, ali su brojna savremena istraživanja pokazala da su bili vješti lovci, izrađivali sofisticirane kamene alate, brinuli jedni o drugima i liječili povrijeđene članove svojih zajednica.
Poznato je i da su se ukrštali s pripadnicima naše vrste, Homo sapiens, zbog čega većina današnjih ljudi porijeklom izvan Afrike nosi mali procenat neandertalskog DNK.
Neandertalci su izumrli prije otprilike 40.000 godina, ali naučnici i dalje pokušavaju otkriti šta je tačno dovelo do njihovog nestanka.