U Švicarskoj je oglas za posao na portalu „jobs.ch“ izazvao pravi skandal početkom godine, tražeći „vođu tima za medicinske sestre sa srcem i umom – ne Generacija Z!“, čime je eksplicitno isključena cijela generacija zbog navodnog „mentaliteta bolovanja ponedjeljkom/petkom“ i prevelikog fokusa na balansiranje između posla i privatnog života.
Kako prenosi švicarski sedmičnik „NZZ“, ovo je rijetka javna manifestacija frustracije poslodavaca prema mlađim radnicima koji su manje otporni na stres, skloni brzim promjenama posla i zahtjevima za stalnom podrškom. Podaci pokazuju da oni brže nalaze nove poslove, ali i da kompanije sve manje tolerišu njihove „nove vrijednosti“, što dovodi do sukoba generacija na tržištu rada.
Izvještaj „NZZ-a“ ističe da je kompanija odbila komentar, ali se pretpostavlja da je oglas zasnovan na konkretnim iskustvima s Generacijom Z, koju karakterišu stereotipi poput pretjeranog naglaska na privatni život, odbijanja pritiska i brzog gubitka motivacije bez stalnih pohvala. Jael Majer, predstavnica ove generacije, nazvala je to „skandaloznim“, dok stručnjaci primjećuju da se njihovi stavovi o radu ne uklapaju u očekivanja starijih menadžera.
Podaci iz „Alixio“ barometra za 2026. godinu pokazuju da mlađi od 30 godina brže nalaze posao nakon otkaza (u prosjeku za manje od dva mjeseca, naspram četiri za one preko 50), što sugeriše da poslodavci ne izbjegavaju Gen Z u potpunosti, već selektivno kritikuju njihov nedostatak izdržljivosti. Sa porastom nezaposlenosti u Švicarskoj, poslodavci ponovo dobijaju prednost, a anonimni izvori priznaju „prikrivenu pristrasnost“ prema mlađima, optužujući ih za traženje „savršenog posla“ bez spremnosti na naporan rad.
Ovaj trend nije nov, generacije u sukobu su konstanta. Međutim, podaci Randstada pokazuju da Gen Z mijenja poslodavce brže (prosječan staž u prvih pet godina je samo 1,1 godina, naspram 2,9 za bejbi bumere), što ukazuje na nedostatak lojalnosti.
U Srbiji se Generacija Z tokom studentskih blokada fakulteta 2024. godine pokazala podijeljenom. Dok su jedni djelovali destruktivno, ignorišući društvene posljedice i remeteći rad institucija, veći dio generacije ostao je potpuno nezainteresovan, birajući liniju manjeg otpora. Ova slika – destrukcija s jedne i apatija s druge strane – pokazuje generaciju koja još nije razvila osjećaj za kolektivnu odgovornost i solidarnost.
Ovaj švicarski slučaj potvrđuje zapažanje da Generacija Z, sa svojim zahtjevima za trenutnim uspjehom i emocionalnom podrškom, ugrožava stabilnost tržišta rada. Roditelji i digitalne mreže stvaraju iluziju da je posao zabava bez pritiska. Umjesto toga, mladi bi trebali naučiti otpornost kroz rad, jer realnost zahtijeva odgovornost, a ne povlačenje pred prvom kritikom.