Britanski The Telegraph objavio je analizu poznatog stratega i ekonomiste Marka Brolina o završetku sukoba između SAD-a i Irana. Iako autor napominje da je primirje još uvijek krhko i da nijedna strana ne može proglasiti apsolutni trijumf, on ističe da se jasno vidi ko izlazi kao strateški pobjednik.
Prema njegovim riječima, to je nova regionalna osovina koju čine Sjedinjene Američke Države, Izrael i sunitske arapske države.
Promjena balansa moći
Brolin navodi da ratovi ne izbijaju samo zbog starih mržnji, već kada se ravnoteža moći počne mijenjati. On smatra da je najveći pomak na Bliskom istoku posljednjih godina zapravo relativni pad uticaja Irana. Iako Teheran i dalje može izazivati smetnje i remetiti pomorski saobraćaj, autor tvrdi da su temelji regije sada drugačiji.
SAD, Izrael i nekoliko sunitskih arapskih država stabilno su učvrstili veze kroz trgovinu, sigurnost i tehnologiju. Brolin objašnjava da su Abrahamovi sporazumi bili samo početak, a da se ispod površine odvija duboka saradnja u oblastima logistike, protivraketne odbrane, digitalne infrastrukture i energetskih tokova.
Pragmatizam ispred ideologije
Jedan od ključnih pobjednika u ovom poretku su arapske sunitske države koje su prepoznale stratešku i ekonomsku vrijednost saradnje s Izraelom. Brolin naglašava da ovdje nije riječ o nagloj ljubavi ili povjerenju, već o čistom pragmatizmu.
"Sunitske države imaju mnogo više dobiti od pragmatičnog suživota nego od beskonačnog ideološkog teatra", navodi se u analizi. Ovaj blok država sada teži stabilnosti koja omogućava otvaranje trgovačkih puteva, privlačenje investitora i razvoj turizma, što je suprotno od onoga što nudi model stalne konfrontacije.
Krhkost režima u Teheranu
Kao najvećeg gubitnika Brolin vidi iranski režim koji je, iako je preživio, postao siromašniji i izolovaniji. Autor ocjenjuje da je Teheran sada više fokusiran na sopstveni opstanak i disciplinovanje sopstvenog naroda nego na regionalnu ekspanziju.
Dok se iranski rivali bogate i tehnološki povezuju, Iran troši energiju na unutrašnje probleme. Brolin ističe da je američka vojna i tehnološka superiornost ponovo pokazala koliko brzo može promijeniti regionalni balans, ostavljajući Teheranu sve manje prostora za manevrisanje.
Pasivna uloga Evrope
Analiza se dotiče i uloge Evrope, koju autor kritikuje zbog pasivnosti. On smatra da je Evropa ostala na marginama dok se Bliski istok preuređuje prema novim, pragmatičnijim pravilima.
Brolin upozorava da bi evropsko fokusiranje na unutrašnju politiku i identitetska pitanja moglo biti skupo u strateškom smislu, pogotovo ako se uzme u obzir nepredvidivost budućih poteza Washingtona prema drugim kriznim žarištima poput Ukrajine.
Zaključno, autor smatra da je regija na historijskoj prekretnici koja trajno favorizuje države okrenute ekonomskom razvoju i međusobnoj sigurnosnoj saradnji.to stalnih sukoba.