Karina Blanco upravo se spremala započeti čas spinninga koji vodi kada je tlo počelo podrhtavati. Potresi su postajali sve jači, pa je zgrabila torbu i zajedno s ostalim ljudima istrčala napolje.
"Kada sam shvatila koliko je potres snažan, počela sam vrištati: ‘Moja kćerka, moja kćerka!’ Sjela sam u automobil i vozila najbrže što sam mogla“, ispričala je Karina, piše BBC.
Njena jedina kćerka, dvanaestogodišnja Fabiana, bila je sama kod kuće kada su 24. juna Venezuelu u razmaku od svega nekoliko sekundi pogodila dva snažna zemljotresa. Drugi je, s magnitudom od 7,5, bio jedan od najjačih koji su pogodili tu zemlju u posljednjih stotinu godina.
Zatekao je šokantan prizor
Kada je Karina stigla do svoje zgrade u Caraballedi, na sjeveru savezne države La Guaira, nije mogla vjerovati vlastitim očima.
"Vidjela sam jednu zgradu, zatim prazninu na mjestu gdje je bila moja zgrada, pa onda drugu zgradu.“
U njihovom stanu na prvom spratu desetospratnice Fabiana je bila u majčinoj spavaćoj sobi kada je osjetila potres. Potrčala je u kuhinju i držala se za kuhinjski pult kada su se zidovi oko nje srušili. Silina udara oborila ju je na pod.
"Vidjela sam kako se sve trese, pada i lomi, a onda su zidovi počeli pucati. Zid između mog stana i stana prijateljice se urušio. Tada sam pomislila: ‘Umrijet ću. Neću ovo preživjeti. Niko me neće spasiti’“, prisjetila se Fabiana.
Tada je započela agonija koja će trajati puna 32 sata. Ispred urušene zgrade Karina je među ruševinama ugledala polovinu kreveta svoje kćerke.
"Trčala sam s jednog kraja kompleksa na drugi i vrištala: ‘Mrtva je. Moja kćerka je mrtva.’ Nisam znala šta da radim“, rekla je.
Ispod ruševina za Fabianu je zavladala potpuna tišina. Ležala je na leđima, zatrpana sa svih strana, dok joj je strop bio tik iznad lica.
"Inače sam osoba koja pati od anksioznosti i klaustrofobije. Ali ne znam zašto, odjednom me obuzeo neki neobičan mir. Možda je moj um bio u šoku“, kazala je.
Nedugo zatim medicinska sestra, koja je njegovala njene komšije sa sprata iznad, počela je dozivati kako bi provjerila da li je neko živ. Fabiana joj je odgovorila.
"Rekla mi je da ostanem smirena i da će sve biti u redu.“
Šest sati nakon zemljotresa, oko ponoći, medicinska sestra je spašena. Volonterima koji su je izvukli rekla je da je djevojčica po imenu Fabiana živa ispod ruševina.
'Već sam se bila predala'
"Već sam se bila predala Bogu i molila ga da mi da snage da nastavim živjeti bez Fabiane. Onda mi je neko rekao: ‘Vaša kćerka je živa’“, prisjeća se Karina.
Odmah je dotrčala do zgrade i kroz pukotine u ruševinama dozivala Fabianu. Međutim, djevojčica njen glas nije mogla čuti.
"Iz nekog razloga nisam gubila nadu. Jedna noga bila mi je savijena u vrlo bolnom položaju, pa sam pomjerila dio šuta kako bih je ispravila. Tom prilikom sam zadobila ogrebotine i posjekotine, ali sam pronašla bocu kečapa i malo naribanog sira. To me održalo pri svijesti.“
U zoru je do zgrade stigla grupa venezuelskih vatrogasaca. Ušli su među ruševine i dozivali Fabianu, ali odgovor nisu čuli. To je bio jedan od trenutaka kada se Karina prebacivala između nade i očaja.
"Rekli su mi da se ništa ne može učiniti i otišli su. Počela sam misliti da se možda ugušila ili doživjela srčani udar. Onda mi je prišao jedan volonter i pitao šta se dogodilo. On – Viktor – bio je moj heroj“, rekla je.
Ispod ruševina Fabiana je pronašla svoj mobitel. Nije bilo signala jer je mobilna mreža bila u prekidu, ali je odlučila snimiti video, nadajući se da će ga jednog dana moći poslati majci ili nekome ko bi joj mogao pomoći.
"Stan – Ritamar Palace. Bio je zemljotres i puno ruševina se srušilo. Nema svjetla. Nema nikoga da nas spasi. Sama sam. Mnoge komšije su zatrpane ispod ruševina. Treba nam vaša pomoć“, govori Fabiana u snimku.
U međuvremenu se Viktor popeo na gomilu ruševina i počeo dozivati Fabianu. Ovoga puta ga je čula i odgovorila mu. Viktor je odmah obavijestio Karinu.
"Okrenula sam se prema svima i povikala: ‘Moja kćerka je živa!’ Ljudi su počeli pristizati sa svih strana i donositi alat. Ali vatrogasci koji su tada bili na mjestu događaja rekli su da je nemoguće doći do nje i otišli su.“
Nekoliko sati kasnije stigla je druga grupa vatrogasaca. Uvjeravali su Karinu da će izvući Fabianu, ali ni oni nisu uspjeli doprijeti do nje. Za to vrijeme Viktor se neprestano vraćao na mjesto odakle je mogao razgovarati s Fabianom i hrabriti je.
Vatrogasci su zatim pozvali specijalizirani spasilački tim iz Caracasa, ali kada su oni stigli već je pao mrak. Karina je trčala uokolo tražeći baterijske lampe i molila ljude da pomognu. Sedam motocikala i nekoliko automobila usmjerili su svjetla svojih farova prema urušenoj zgradi.
Satima bila zarobljena
Korak po korak, pažljivo su uklanjali beton i šut, sve dok nisu napravili otvor dovoljno velik da ugledaju Fabianu. Snimak tog trenutka, na kojem se nasmijana Fabiana pojavljuje kroz mali otvor među ruševinama, postao je viralan širom Venezuele.
"Nakon toliko sati provedenih zarobljena, preplavila me ogromna sreća kada sam ih ugledala. Tada sam shvatila da ću biti spašena“, rekla je.
Oko dva sata ujutro po lokalnom vremenu u petak, punih 32 sata nakon razornog zemljotresa, spasioci su uspjeli iskopati tunel dovoljno širok da izvuku Fabianu.
Uz pomoć spasilaca izašla je iz ruševina i odmah se srušila u zagrljaj svoje majke.
"Kada sam izašla, vidjela sam svoju porodicu i potpuno srušenu zgradu. Sve mi je djelovalo nestvarno, kao da gledam neku televizijsku seriju“, rekla je Fabiana", piše BBC.