Nakon prvih američko-izraelskih napada na Iran, tržišta su vjerovala da će ekonomske posljedice biti kratkog vijeka. No, tri sedmice kasnije postaje jasno da bi dugotrajan sukob mogao izazvati ozbiljan globalni šok, od drastičnog rasta cijena energije do usporavanja privrednog rasta i ponovnog jačanja inflacije.
Investitori su u početku smatrali da će se kriza brzo smiriti, a procjene su govorile da bi nafta mogla ostati ispod 80 dolara po barelu. Danas je slika bitno drugačija: nafta je premašila 100 dolara, cijene plina u Evropi su se udvostručile, a nestabilnost na tržištima raste.
Centralne banke, uključujući američki Fed i Evropsku centralnu banku, upozoravaju da bi rat mogao značajno pogurati inflaciju i zakočiti globalni rast. Albert Edwards iz Société Généralea upozorava na scenarij stagflacije, opasne kombinacije ekonomske stagnacije i visoke inflacije.
Energetski šok se već prelijeva na cijelu ekonomiju. Evropski giganti poput BASF-a već podižu cijene zbog troškova energenata.
Rastu cijene gnojiva, što stvara pritisak na proizvodnju hrane i najavljuje novi val poskupljenja.
Otkazivanja letova i poremećaji u prometu podsjećaju na dane pandemije.
Iran podiže uloge prijetnjom da bi cijena nafte mogla dosegnuti 200 dolara po barelu. Fokus svijeta je na Hormuškom moreuzu, kroz koji prolazi petina svjetske opskrbe naftom. Svaka blokada ovog prolaza ili napadi na LNG postrojenja u Kataru značili bi „crni scenarij“ za globalno tržište.
Dodatnu neizvjesnost stvaraju kontradiktorne izjave iz Washingtona, gdje Donald Trump istovremeno tvrdi da je rat „dobijen“, ali i da bi se mogao proširiti. Analitičari to opisuju kao „maglovitu sliku rata“ koja plaši investitore.
Barclays procjenjuje da bi cijena nafte od 100 dolara u 2026. godini smanjila globalni rast za 0,2 postotna boda, dok bi inflacija bila viša za 0,7 bodova. Ako cijena premaši 170 dolara, svijet bi mogao skliznuti u recesiju.
Osim nafte, pogođeni su i lanci opskrbe visokom tehnologijom. Katar, koji proizvodi trećinu svjetskog helija, ključnog za čipove i medicinsku opremu, smanjio je proizvodnju, što bi moglo destabilizirati industriju elektronike i automobila.
Stručnjaci ističu da je svijet danas nešto otporniji nego 1970-ih: SAD je energetski nezavisan, Kina ima velike zalihe, a Evropa je diversifikovala izvore opskrbe. Ipak, globalna povezanost nas čini ranjivijim na kidanje opskrbnih lanaca.
Kako zaključuje ekonomistica Wei Yao, svijet se ponovo našao u situaciji u kojoj su centralne banke „na milosti rata“, što historijski gledano, rijetko završava dobro za globalnu ekonomiju.