Juliet Rosenfeld je psihoanalitičarka koja se svakodnevno susreće s muškarcima i ženama koji dolaze razgovarati o svojim emocijama, vezama i seksualnom životu, a ti razgovori često uključuju i afere. Tokom gotovo dva desetljeća rada susrela se s brojnim pacijentima koji su učestvovali u nevjeri ili su im se životi promijenili zbog nje, piše Daily Mail.
Afere su češće nego što ljudi vjeruju – jedno istraživanje YouGova iz 2018. godine pokazalo je da je jedna od pet osoba bila nevjerna. Druga istraživanja sugeriraju da muškarci imaju više afera od žena, no psihoanalitičarka ističe da, prema njenom iskustvu u ordinaciji, nije sigurna da je to tačno. Ono u što vjeruje jeste da muškarci varaju iz drugačijih razloga nego žene.
Iako je svaki slučaj jedinstven, pojavljuju se zajedničke teme kada joj muški pacijenti pokušavaju objasniti zašto su imali aferu. Suprotno onome što većina ljudi misli, gotovo nikada se ne radi samo o seksu.
„Vjerujem da korijeni nevjere obično nastaju desetljećima prije nego što se ona dogodi, ponekad još u djetinjstvu. Ovo ni na koji način ne opravdava niti umanjuje razornu bol koju afere mogu izazvati, ali moj je posao slušati priče ljudi bez osuđivanja i otkriti zašto su djelovali onako kako jesu“, rekla je psihoanalitičarka, izdvojivši pet razloga zbog kojih muškarci varaju.
Afera u teškim vremenima
Danas većinu ljudi brinu rastući troškovi života, nedostupno stanovanje te prijetnja povećanja poreza i inflacije. Ipak, muškarci i dalje u gotovo 72 posto slučajeva ostaju glavni izdržavatelji domaćinstva.
Finansijski pritisci, zastoj ili kraj karijere, djeca koja napuštaju porodični dom ili briga o starijim roditeljima mogu muškarca navesti da žudi za promjenom ili distrakcijom. Prema iskustvu psihoanalitičarke, ekonomske okolnosti mogu imati ključnu ulogu u aferama, a kao primjer navodi sljedeći slučaj.
Vik (49), kako kaže, nikada nije uživao u svom poslu u finansijskom sektoru, iako je bio dobro plaćen. Kada je iznenada ostao bez posla, započeo je aferu s kolegicom koja je također dobila otkaz. Supruzi je lagao da ide na razgovore za posao, dok se zapravo viđao s ljubavnicom. Otkriven je kada je supruga pregledala njegov telefon i rekla mu da zna sve.
Tokom terapije psihoanalitičarki je priznao da se osjećao sputano zbog svog profesionalnog života – bio je zaglavljen u dobro plaćenom poslu u vrijeme ekonomske nestabilnosti, a gubitak posla samo je pojačao osjećaj zarobljenosti i dodao osjećaj bespomoćnosti.
U početku je krivio suprugu jer nikada nije primijetila koliko je bio nesretan, kao i zato što ona nije zarađivala za domaćinstvo, iako ju je upravo on poticao da napusti posao učiteljice kako bi se brinula o djeci. Također je shvatio da se nikada nije suočio s činjenicom da je vrlo malo vremena provodio s djecom dok su bila mala. Nikada se nije osjećao dovoljno hrabrim da postane osoba kakva je želio biti i da prihvati onu stranu sebe koja je zaista željela biti prisutan i praktičan otac.
Njegova kratkotrajna afera trajala je koliko i potraga njegove mlađe ljubavnice za poslom – šest mjeseci – ali bila je izuzetno štetna i za njega i za njegovu suprugu. Ona se nije mogla oporaviti od njegove izdaje. Osjećala se poniženo, a njegovi postupci prema njoj bili su još previše svježi. Nastavili su živjeti zajedno, ali u odvojenim sobama, sve dok djeca nisu završila osnovnu školu. Tada se njegova supruga vratila radu u školi i rekla Viku da želi razvod.
Afera umjesto depresije
Afera može biti način izbjegavanja bolnih razgovora koji bi ili spasili ili okončali vezu. Jedan od pacijenata, Pete, često je govorio o supruginoj „izuzetnoj suosjećajnosti“ tokom njegovih borbi s depresijom, navodi Rosenfeld, ali ga to nije spriječilo da je vara.
Opisujući svoju mlađu ljubavnicu, bio je opsjednut njenim „jedinstvenim“ seksualnim nagonom i njihovom „nestvarnom“ hemijom u spavaćoj sobi. Idealizirajući ljubavnicu, dok je suprugu prikazivao kao „sveticu“, stvarao je alternativnu stvarnost.
Iako mu je supruga bila snažna podrška, Pete se osjećao nesposobnim da s njom iskreno razgovara o svojim pravim osjećajima, bojeći se da bi ga mogla napustiti.
U pozadini svega nalazio se njegov najveći strah – strah od napuštanja, nakon što ga je otac ostavio dok je bio dječak. Umjesto da se suoči s tim osjećajem i otvoreno razgovara sa suprugom, upuštao se u, kako ih je nazivao, „neodoljive“ preljubničke veze kako bi pobjegao od osjećaja izolacije i beznađa.
Nesreća pojedinca često prethodi dugom braku. Depresija rijetko ima veze s partnerom i rijetko je partner taj koji je može „popraviti“.
Pete je nesvjesno birao afere kako bi odgodio slom. Supruga nikada nije saznala za njegove nevjere, a on je vjerovao da bi joj istina nanijela ogroman stres. U poređenju s desetljećima depresije, to je bila krivnja s kojom je mogao živjeti. Kroz terapiju je na kraju prestao koristiti nevjeru kao način ublažavanja boli, a on i supruga ostali su zajedno.
Afera da bi se osjetio prihvaćenim
Ljudi koji se osjećaju voljeno, viđeno i zbrinuto rijetko se upuštaju u afere. Tim je stalno govorio da obožava svoju suprugu i da je ona „velika ljubav“ njegovog života i njegova najbolja prijateljica, ali ju je ipak neprestano varao.
Kako objašnjava Rosenfeld, Tim je u djetinjstvu iskusio siromaštvo i netoleranciju, zbog čega je razvio snažnu potrebu za vanjskim uspjehom. Supruga mu je dolazila iz imućne srednje klase i, iako su zajedno još od fakulteta, osjećao je da se ona ne može povezati s tim skrivenim dijelom njega. Nije mogao s njom dijeliti sram i poniženje koji su ga i dalje progonili.
Umjesto toga, ulazio je u afere sa ženama koje su imale složenu prošlost, ženama s kojima je osjećao da može biti otvoren i seksualno slobodan. Iako je izvana djelovao uspješno i samouvjereno, iznutra se osjećao suprotno. Njegovo rješenje bilo je „razdvajanje“ – vođenje dvostrukog života.
Kada je supruga otkrila nevjeru, insistirala je da potraži pomoć. Tim je godinama ostao u terapiji, a zajedno sa suprugom pohađao je i bračnu terapiju. Postepeno su počeli razumijevati kako mogu graditi intimniji i iskreniji odnos. Brak je preživio, a Tim je shvatio da i njegova supruga ima potrebe, uprkos njenoj naizgled snažnoj vanjštini.
Afera umjesto patnje
Kada se osoba u dugoj vezi osjeća duboko zapostavljeno, afera ponekad može predstavljati korak prema nečemu zdravijem. Za osobu lišenu ljubavi i poštovanja, nova veza može naglasiti nedostatke postojećeg odnosa. To ne opravdava nevjeru, koja ostaje čin izdaje, ali može imati manje destruktivan ishod.
Tobias, još jedan Rosenfeldin pacijent, godinama je bio omalovažavan od strane supruge. Kritizirala ga je jer nije napredovao do najviših menadžerskih pozicija, zbog viška kilograma i nedostatka hobija. Sve je to trpio jer je isto radio i njegov otac. Nakon odlaska u penziju, suprugino nezadovoljstvo samo se pojačalo.
Kako bi pobjegao od problema kod kuće, Tobias je počeo volontirati u lokalnoj humanitarnoj organizaciji. Jedna volonterka, koju je opisao kao prvu ženu koja je prema njemu bila iskreno ljubazna, postala je njegova ljubavnica.
Nova veza pružila mu je pažnju i poštovanje koje nije doživljavao u braku. Osjećao se ponovo živim i priznatim. Kroz terapiju je počeo razumijevati kako su njegovi osjećaji zapostavljenosti ukorijenjeni u dugogodišnjim obrascima i vlastitoj prošlosti. Naučio je postavljati granice bez pribjegavanja tajnim vezama.
Na kraju su Tobias i supruga pokušali obnoviti komunikaciju, ali je Tobias napustio brak i započeo novu vezu s volonterkom. Još ne žive zajedno, već uživaju u zajedničkim hobijima i putovanjima.
Afera kao odbijanje starenja
Poput menopauze kod žena, muškarci u srednjoj dobi prolaze kroz hormonske promjene koje mogu utjecati na raspoloženje i ponašanje. S godinama dolazi do promjena libida i fizičkih sposobnosti, uključujući slabije erekcije, što neke muškarce duboko uznemirava.
Iako zvuči kao klišej, afera s mlađom osobom često predstavlja odbrambeni mehanizam protiv straha od starenja i suočavanja s vlastitom smrtnošću.
Robert, jedan od pacijenata, priznao je da je imao aferu s 20 godina mlađom ženom jer se njegov seksualni nagon više nije poklapao s onim njegove supruge, s kojom je bio u braku 25 godina. Za nevjeru je čak krivio njenu menopauzu.
Na kraju su zaključili da je nevjera bila rezultat nemogućnosti komunikacije i tuge nakon što su djeca napustila porodični dom. Njihov odnos godinama je bio prikriven haosom porodičnog života, a kada je on nestao, nisu znali kako dalje. Nakon dugotrajne terapije, uspjeli su se oporaviti od štete koju je afera nanijela njihovom braku.