U pojedinim kantonima Federacije BiH apoteke i veleprometnici lijekova i medicinskih sredstava formalno su svrstani u sektor turizma, među obavezne članove kantonalnih turističkih zajednica. Time su obavezani da plaćaju članarinu institucijama s kojima nemaju nikakvu poslovnu, funkcionalnu ni logičku vezu. Takva pravna konstrukcija pokazuje koliko neusklađeni propisi mogu proizvesti apsurdne, pa i štetne posljedice.
Problem, međutim, ne leži u samom Zakonu o turizmu, već u naknadno donesenim pravilnicima kojima je obaveza članstva i plaćanja proširena i na subjekte iz farmaceutskog sektora. U Tuzlanskom, Hercegovačko-neretvanskom, Srednjobosanskom, Bosansko-podrinjskom kao i Kantonu Sarajevo, ova odredba je na snazi. U Unsko-sanskom i Zapadnohercegovačkom kantonu takva obaveza ne postoji, dok pojedini kantoni još nisu ni donijeli zakon o turizmu, što dodatno naglašava neujednačenost i neodrživost sistema.
„Farmaceutski sektor nije dio turizma. Lijekovi su stub javnog zdravlja, a ovakav pravni okvir je apsurdan, neodrživ i, prije svega, suprotan javnom interesu“, ističe Faruk Hadžić, predsjednik Udruženja veleprometnika lijekovima i medicinskim sredstvima u BiH.
Apsurdnost cijele situacije potvrdila je i Agencija za statistiku BiH, najviše državno tijelo zaduženo za klasifikaciju djelatnosti, jasno navodeći da „trgovina na veliko farmaceutskim proizvodima i apoteke ne predstavljaju turističke, niti s turizmom povezane djelatnosti“, te da pripadaju zdravstvenom, a ne turističkom sektoru. Uprkos tome, kantonalni propisi i dalje nameću ovaj financijski teret apotekama i veleprometnicima.
Sličan stav dijeli i Komora magistara farmacije FBiH.
„Nelogično je i krajnje neodgovorno opterećivati zdravstvene ustanove doprinosima koji nemaju nikakve veze s njihovom osnovnom misijom. Lijek nije turistički proizvod, nego pitanje zdravlja“, poručuje prim. mr. ph. Marin Crnogorac, predsjednik Komore.
Pravni stručnjaci podsjećaju da je federalni Zakon o turizmu prestao važiti nakon odluke Ustavnog suda iz 2015. godine, zbog čega su kantoni preuzeli nadležnost i počeli donositi vlastite propise. Posljedica toga je pravni haos u kojem se apoteke, kao ustanove od važnosti za javno zdravlje, formalno proglašavaju dijelom turističke ponude. Ovaj slučaj ilustrativno pokazuje koliko neusklađenost propisa može dovesti do apsurdnih i štetnih posljedica po društvo u cjelini.
Predstavnici struke zato pozivaju da se propisi hitno usklade s realnim karakterom farmaceutske djelatnosti te da se zdravstvene ustanove izuzmu iz obaveze plaćanja članarina turističkim zajednicama. Zdravstvo mora biti zaštićeno od administrativnih i fiskalnih nameta koji nemaju veze s njegovom misijom, jer svaki takav teret na kraju plaća pacijent