Više od godinu je do Općih izbora, a predizborna kampanja uveliko je počela. Većina stranaka vodi se time da je bolje što ranije početi. Neki će, sigurno je, i profitirati na tome je. Ipak, mnogi će i sagorjeti za više od godinu dana.
Nažalost, ako je suditi prema onome čemu sada svjedočimo, nećemo mnogo toga novog vidjeti. Barem kada su u pitanju do sada najjače stranke u oba entiteta.
Ista priča, skoro isti ljudi. Ostaje da se vidi je li ista pamet i kod birača.
Elem, prvi u kampanju je krenuo i zauzeo niski start Milorad Dodik, lider SNSD-a. Nije to nikakvo iznenađenje. Dodik je istu noć kada su saopćeni rezultati lokalnih izbora, posebno kada je vidio da je izgubio Banja Luku, shvatio da nema ni minute vremena za gubljenje. U suprotnom, na općim izborima ga čeka gubitak vlasti.
Karte je odmah bacio na stol i pokazao kako će se boriti da zarži vlast - isprobanom nacionalističkom retorikom, separatističkim pričama koje su pile vode kod dobrog dijela birača u bh. entitetu Republika Srpska. A, šta je za Dodika i njegovu politiku bolji početak kampanje od blokiranja funcioniranja državnog nivoa vlasti.
Iako je i opozicija u RS svjesna da su Dodiku odavno kola krenula nizbrdo, zasad mu idu na ruku, podržavajući ga u blokadama. Istina nevoljko, ali uvjereni su da tenutno nemaju izbora. Međutim, nema sumnje da čekaju pravu priliku da Dodika ostave samog u ratu sa međunarodnom zajednicom, prije svega američkom i evropskom.
Uglavnom, mnogi se slažu da ukoliko se ništa ozbiljno ne primijeni, Dodik bi naredne godine nakon izbora mogao na političko hlađenje.
S druge strane, u Federaciji je dosta komplikovanija politička situacija. Nešto slično kao Dodik, odmah nakon lokalnih izbora najavio je i Bakir Izetbegović, predsjednik SDA. I ova strana je izgubila na lokalnim izborima, posebno u Sarajevu. I odmah je Izetbegović na sebi svojestven način detektirao problem – izgubljena bitka na društvenim mrežama.
Istina, jeste izgubio bitku na društvenim mrežama. Ali, to je samo jedna od mnogih bitaka koje je SDA izgubila i zbog kojih su kažnjeni na lokalnim izborima. Brojne afere najistaknutijih kadrova ove stranke, korupcija, nepotizam, bahatost koštali su SDA vlasti i u do prošle godine bastionima ove stranke. I, naravno, supruga Sebija Izetbegović, direktorica KCUS-a, za koju opozicija kaže da im je najviše pomogla u predizbornoj kampanji – „Dok je Sebije, bit će i glasova na nas“.
Najavio je Izetbegović odmah rat na društvenim mrežama, koji je praktično počeo dan nakon izbora. Međutim, sve ostalo je praktično nepromijenjeno. Isti ljudi su i dalje oko njega, većina ih opterećena aferama, istragama, optužnicama… Sebija nastavlja vedriti i oblačiti, Asim je uvijek tu, Mehmedagić također. To je, ustvari, i najveći adut opozicije u Federaciji, koja vjeruje da SDA čeka ista sudbina i na općim izborima.
Izetbegović najveću prijetnju vidi u strankama trojke - SDP, Narod i Pravda i Naša stranka.
Ove stranke odnijele su uvjerljivu pobjedu u Kantonu Sarajevu. Osokoljeni novim sarajevskim načelnicima, predstoji im borba da istu stvar ponove i u ostatku zemlje. Međutim, čini se da će to teže ići, čak i da ponove isti rezultat u Sarajevu. Prije svega jer NiP i Naša stranka imaju prilično slabe stranačke baze van Sarajeva, a sudeći prema trenutnom stanju, njihovo razvijanje ide sporije nego što se mislilo.
S druge strane, problem se pojavio i u Sarajevu. Jer, trojka više nije u lagodnoj opoziciji u glavnom gradu BiH, iz koje je mnogo lakše voditi kampanju. Formirali su Vladu KS i preuzeli odgovornost na sebe u kriznom pandemijskom vremenu. Napravili su i nekoliko kikseva, koje je SDA spremno dočekala, zbog čega će i biti najzanimljive pratiti razvog događaja upravo u Kantonu Sarajevo.
Za razliku od Republike Srpske, u Federaciji je mnogo više političkih subjekata, koji pretendiraju da dobiju svoj dio kolača u vlasti. Međutim, neke od njih bi mogle doživjeti i neugodnu sudbinu. To se prije svega odnosi na DF Željka Komšića, koga bi višegodišnjo vezivanje zastava sa SDA i Bakirom Izetbegovićem, prema kojima odavno ima poltrinski stav, moglo koštati i nestanka sa političke scene.
Sumorne prgonoze su kada je u pitanju i Savez za bolju budućnost, i to zbog skoro istog razloga kao i DF – učešće u vlasti sa SDA, prije svega na nivou Federacije, kao i zbog osipanja kadrova. Za ovu stranku nije nevažno hoće li se kandidirati i na koju funkciju predsjednik Fahrudin Radončić, odnosno hoće li uopće ostati na čelu SBB-a te ko bi ga eventualno mogao zamijeniti. U SBB još vagaju i kome se prikloniti, SDA ili trojci, u čemu vide spas od vrlo izglednog izbornog kraha.
Stranka koja bi mogla ostvariti dobar rezultat je Narodni evropski savez (NES), koji je nastao ujedinjavanjem A-SDA i Nezavisne bosanskohercegovačke liste. Jake stranačke baze, prije svega u Krajini i sarajevskoj općini Stari Grad garantiraju dobru početnu poziciju za dobar rezultat. A, „kec u rukavu“ je i dobar koalicioni kapacitet NES-a, s obzirom da se politika stranke ne bazira na sukobima. Uz to, NES bi mogao iskoristiti politički sukob SDA i trojke te profitirati u mnogim dijelovima BiH.
Iako se mislilo da je SBiH otišla u političku prošlost, dolaskom na čelo stranke Semira Efendića, načelnika jake sarajevske općine Novi Grad, stvari su se počele mijenjati. Agilni Efendić ima jaku stranačku bazu u Novom Gradu. Pitanje je samo može li oživjeti stranku i u ostatku BiH te s kojim kadrovima raspolaže novi čelnik SBiH.
Za kraj, kada je u pitanu hrvatski korpus, riječi ne treba mnogo trošiti. Dragan Čović i HDZ odavno nemaju nikakvu političku konkurenciju. Nažalost po demokratiju u BiH, čini se da je u dogledno vrijeme neće ni biti.
