Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac ponovo je potvrdio da funkciju državnog ministra koristi kao privatni servis za ispunjavanje želja moćnih biznismena iz RS i slanje predizbornih poklona podobnim privrednicima.
Nakon što je početkom godine ekspresno reagovao na zahtjeve fočanskog tajkuna Gordana Pavlovića i njegove imperije 'Pavgord' kako bi preko koljena uvodio uvozne barijere za čelik, što je osujećeno, Košarac je sada pripremio novi, još opasniji dokument, za koji Raportovi izvori kažu da 'miriše' na klasično predizborno podmićivanje krupnog kapitala.
Bescarinski prostor za one koje odabere Košarac
Naime, Košarac Vijeću ministara BiH predlaže Prijedlog odluke o privremenoj suspenziji i smanjenju carinskih stopa kod uvoza određenih roba koja bi trebala važiti sve do kraja iduće godine.
Povlastice se ne odnose na robu iz država s kojima BiH već ima potpisane sporazume o slobodnoj trgovini, odnosno Košarčev 'predizborni popust' ne važi za uvoz iz Evropske unije ili zemalja regije, nego je 'nacrtan' isključivo za takozvane treće zemlje.
Pod standardnom krinkom navodne pomoći domaćoj privredi, SNSD-ov ministar Vijeću ministara BiH šalje spisak od čak 74 sirovine za koje predlaže da država ukine ili drastično smanji uvozne namete.
Ova predizborna 'hedija' zvanično bi, ako je odobri Vijeće ministara BiH trebala početi važiti od 1. januara iduće godine, što je jasan signal odabranim tajkunima i stranim kompanijama da će plodove svoje političke poslušnosti ubirati odmah nakon što prođu izbori.
Dok građani i mnogi nepovlašteni privrednici plaćaju punu cijenu dažbina za sve što uvezu u ovu zemlju, Košarac za miljenike SND-ove vlasti i strane nalogodavce predlaže apsolutni bescarinski prostor.
Iako se u Košarčevom prijedlogu ne navodi ime nijedne kompanije, Raportovi izvori pojašnjavaju da je na osnovu spiska roba na koje se ukidaju ili drastično smanjuju carine jasno ko će od toga imati koristi.
Standardne carinske stope na gotove industrijske materijale i hemijske spojeve u BiH inače iznose od pet do petnaest odsto, ali Košarčev prijedlog koji će se uskoro naći pred Vijećem ministara ih preko noći svodi na čistu nulu.
Proizvodi koje koriste Pavlovićeve firme i ona SNSD-ovog poslanika u NSRS
Raportovi izvori tvrde da se spisak proizvoda na koji se ukidaju carine ili umanjuju poklapa sa prerađivačkim potrebama Pavlovićevog 'Pavgorda' i njegove 'Alumine', ali i Tehničkog remonta Bratunac (TRB), na čijem se čelu nalazi Slaven Ristić, Košarčev stranački kolega i poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini RS.
Na listi sirovina za koje se traži potpuno ukidanje carina našli su se bazični hemijski elementi poput vodonika i silicijuma, polimeri propilena i PVC, što su ključni inputi koje 'Alumina' svakodnevno guta u stotinama tona za proizvodnju glinice i zeolita.
Da povlađivanje bude očiglednije, kaže Raportov sagovornik, Košarac na nulu svodi i carine na teške toplo valjane čelične ploče deblje od deset i petnaest milimetara, te valjkaste ležajeve.
Upravo te tone najskupljeg čelika i limova masovno troše pogoni u Zvorniku za milionske remonte rotacionih peći i izgradnju fabričkih silosa, dok ih Ristićeva fabrika u Bratuncu koristi za varenje zaštitnih oklopa i krojenje šasija na borbenim vozilima 'Despot' i 'Vihor'.
U istom paketu, Košarac na nula posto spušta carine na aluminijumske poluge od kojih TRB izlijeva vojne upaljače, ali i na udarne kapsule bez kojih Ristić ne može sklopiti ni jedan jedini metak na svojim novim proizvodnim linijama.
Hoće li Vijeće ministara BiH dozvoliti da se država svjesno odrekne miliona maraka carinskih prihoda na uvoz ovih skupih berzanskih materijala, da bi očigledno rasla profitna marža Pavlovićevog holdinga u Zvorniku i da ubrza vještački rast namjenske industrije u Bratuncu, a sve to po želji SNSD-a saznat ćemo vrlo brzo, jer se Košarcu žuri da njegov prijedlog što prije dođe na dnevni red.
Dalje, na spisku povlastica su takozvani lohn-poslovi, odnosno tekstilna i obućarska industrija čiji je značajan dio, kako kaže Raportov sagovornik, koncentrisan u entitetu RS i iza nje stoje strani vlasnici.
Oni uvoze svoje materijale u BiH, naši radnici ih šiju za minimalne plate, a gotov proizvod se vraća strancima.
Košarac je odlučio da te strane gazde dodatno nagradi, pa potpuno ukida carinu na uvoz goveđe kože, đonova i tekstila, dok se za razne vrste konca i pređe nameti spuštaju na simboličnih par procenata.
Krajnji epilog će biti da država gubi milione carinskih prihoda, domaći radnici ostaju na minimalcu, a čist profit ide direktno na račune inostranih industrijskih giganata.
Sad je samo pitanje, kažu Raportovi izvori, kako će oni cijeniti ovakav gest SNSD-ovog državnog ministra.
Dobro uhodana praksa
Iako neke od proizvoda na koje Košarac predlaže ukidanje carine koriste i firme u FBiH, od tekstilnih do onih namjenske industrije, pojašnjava Raportov sagovornik, završne odredbe Košarčeve odluke uspostavljaju takav filter koji ministru daje apsolutnu moć ucjene.
Jer, pravo na uvoz bez carine firme će ostvarivati uz posebnu potvrdu koju izdaje Ministarstvo vanjske trgovine, uz 'aminovanje' Vanjskotrgovinske komore BiH.
To u praksi znači da Ministarstvo na čijem je čelu Košarac može usporavati i provjeravati fabrike iz Federacije BiH, dok će povlašteni prerađivači iz RS-a i namjenska industrija bliska vlastima u Banjoj Luci dozvole vjerovatno dobijati 'preko noći. '
Ovakve 'šeme' kaže Raportov izvor jedan su i od razloga zašto se SNSD godinama bori da njegov kadar bude na čelu Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, jer na ovaj način i s te pozicije , carinska politika pod palicom SNSD-a definitivno je prestala biti instrument države, i postala najmoćnije oružje za ekonomsko disciplinovanje privrednika i dodatno bogaćenje povlaštene kaste .
Istovremeno, prijedlozima Košarca, SNSD dokazuje da kada se hoće onda se domaća proizvodnja može pomagati, ali selektivno.
O tome svjedoči i nedavna, ponovljena odluka Vijeća ministara BiH donesena na prijedlog Košarca kojom je odobren bescarinski uvoz čak pedeset hiljada tona sirovog šećera za jedinu domaću rafineriju u Brčkom.
Naravno, niko nema ništa protiv rada fabrika niti očuvanja radnih mjesta u BiH, domaća proizvodnja se mora štititi i to je nesporno. Ali, ono što budi ozbiljnu sumnju jeste činjenica da država, umjesto sistemske podrške cjelokupnoj privredi, zakone i carinske kvote kroji selektivno, stvarajući monopol za očigledno odabrane proizvođače dok ostali privrednici grcaju pod punim nametima.