Dok se Srbija suočava s opasnošću od ekološki potencijalno katastrofalnog rudnika litijuma kompanije Rio Tinto u Jadru, na drugom kraju planete u toku je slična drama. U Boliviji su, naime, u toku borbe vodećih kineskih, ruskih i američkih kompanija oko džinovskih nalazišta litijuma u toj državi. Drama je velika: U igri su milijarde dolara, izbile su velike demonstracije koje su paralisale zemlju, a u jednom trenutku je zbog svega ovoga iz države pobjegao i predsjednik.
Misija je bila nemoguća: Da jedna mala teksaška kompanija „EnergyX“ pobedi industrijske džinove iz Kine i Rusije u trci za mineralnim bogatstvima koja bi jednog dana mogla da napajaju desetine miliona električnih vozila.
Visoko u Andima nalaze se ogromna slana polja pod imenom Salar de Ujuni, koja su bogata litijumom.
„Ovo je nova Saudijska Arabija“, kaže direktor „EnergyX“ Tig Igan.
Domorodački Kečua narod vjeruje da su slana polja Salar de Ujunija mješavina majčinog mlijeka njihove boginje i slanih suza njene bebe.
„Sa četvrtinom svjetskih rezervi litijuma, Bolivija bi sa 12 miliona stanovnika mogla da bude među pobjedicima u globalnoj trci za materijalom pomoću kojeg će planeta napustiti naftu, prirodni gas i ugalj u borbi protiv klimatskih promjena“, piše New York Times.
Međutim, politička situacija u Boliviji je daleko od one kakvu bi američki investitori željeli.
Na vlasti u zemlji je Socijalistički pokret, koji predvodi bivši predsjednik Evo Morales, koji je pokušao da Boliviju približi Kini, prije nego što su ga masovni protesti i pritisak iz vojnog vrha natjerali da podnese ostavku prije dvije godine.
Aktuelni predsjednik je Luis Arse, koji je bio ministar ekonomije u Moralesovoj vladi, predvodi koaliciju socijaldemokrata i radikalnih ljevičara. Protiv njega su lokalni pokreti koji se protive socijalističkoj vladi i skeptični su prema stranim investitorima, jer ih vide kao eksploatatore koji izrabljuju bolivijska prirodna bogatstva još od 17. stoljeća.
Prije samo dvije godine, ugovor o proizvodnji litijuma između Moralesa i jedne njemačke kompanije doveo je do protesta koji su se vremenom proširili na cijelu zemlju. Morales je bio prinuđen da odustane od ugovora samo sedmicu prije nego što je pobjegao iz zemlje.
Vođa lokalnih protesta Marko Pumari tražio je od centralne vlasti trostruko uvećanje prihoda za svoju provinciju Potosi. Njegovi zahtjevi još nisu ispunjeni i on poručuje da se i dalje protivi socijalističkoj vladi.
„Čim javno podrže strane kompanije, provincija će se mobilisati. Vlada se igra s vatrom“, rekao je on.
U augustu, oko 80 demonstranata je blokiralo dva puta, sprečavajući na taj način predsjednika Arsea da posjeti državnu fabriku litijuma. Njihov zahtjev je bio da direktor državne litijumske kompanije bude smijenjen, kao i da se lokalno stanovništvo više pita u donošenju odluka o litijumu.
„Trebaju nam asfaltirani putevi i fabrike tekstila. Ako nas ne budu slušali, nastavit ćemo da blokiramo puteve“, kaže Rosa Belen Hulaka, seljanka iz Potosija koja se priključila protestima, iako podržava vladu.
Uskoro su se u provinciji pojavili vladini zvaničnici s idejom da olabave tenzije.
Energetski stručnjaci kažu da bi veliki skok u proizvodnji litijuma u Boliviji osigurao da cijene baterija za električna vozila ostane niska. Time bi predsjedniku SAD Joeu Bidenu bilo mnogo lakše da postigne cilj da polovina prodatih automobila u SAD do 2030. bude električna.
„Količina litijuma koja nam je potrebna kako bismo postigli bilo koji od napih kolamtskih ciljeva je nevjerovatna“, rekla je Ana Spizberg, koja je u vladi SAD zadužena za energetsku transformaciju.
Međutim, kako piše New York Times, Vašington nema mnogo utjecaja na Boliviju, koja se dugo suprotstavlja američkom pristupu prema borbi protiv narko kartela i prema Venecueli. Zato mnogi ljudi iz američkog energetskog sektora smatraju da Bolivija nije vrijedna takvog rizika.
„Mi se već 30 godina imamo projekte za Boliviju i gotovo nikakve rezultate. Imate zemlju koja ne izlazi na more sa lošom infrastrukturom, bez radne snage, politički rizičnu i sa zaštitom intelektualne svojine. Kao investitor, izabrao bih neko drugo, bezbjednije mjesto“, kaže Robert Mintak.
Tig Igan iz „EnergyX“ se ne slaže.
On je za bolivijski litijum saznao slučajno, kada je s prijateljem turistički obilazio Južnu Ameriku 2018. godine. Kada su stigli do slanih ploča, vodič im je rekao da stoje na najvećim rezervama litijuma na svetu.
„Odmah sam pomislio: Ne znam kako, ali moram da se uključim u ovo“, kaže Igan.
U jednom trenutku je naišao na inovativne naučne radove Bernieja Friemena sa Teksaškog univerziteta u Ostinu, koji je radio na novoj tehnologiji dobijanja litijuma iz litijumskih soli. Čim su stupili u kontakt, Frieman i Igan su odmah sklopili poslovno prijateljstvo.
Prvu veliku šansu da nešto urade u Boliviji dobili su u aprilu 2020. godine, kada je Friemena kontaktirao Diego von Vokano, savjetnik predsjednika Arsea, tada samo kandidata na izborima. Kada je Arse pobijedio na izborima, Igan je bio na inauguraciji. Uz pomoć Vokana, Igan je napravio važne kontakte u novoj administraciji.
Tek kada su stručnjaci kompanije „EnergyX“ objasnili suštinu njihove nove tehnologije zasnovane na membranama, dobili su dozvolu da posjete litijumski kompleks i da je inicijalni sporazum o odobravanju projekta kompanije „EnergyX“ praktično završena stvar.
Iste večeri kada se to desilo, Alvaro Arnez, zamjenik ministra energetike koji je nadgledao proces proizvodnje litijuma, dao je blagoslov za dogovor. On i Iganov tim su sve proslavili večerom u restoranu u La Pazu uz amazonskog soma, svinjetinu i kimči od kruške.
Američka kompanija tako je stekla prednost u odnosu na ostalu konkurenciju, prije svega iz Kine i Rusije. Ministar energetike Molina rekao je da u Boliviji „ima mjesta za sve investitore – i za Amerikance, Ruse, Kineze, Japance, ko god poštuje naš suverenitet“.
