Svijet

Predviđali su mu veliki pad: Erdogan bi ipak mogao pobijediti na izborima?

Uspon turskog lidera Recepa Tayyipa Erdogana na vlast pokrenut je spornim političkim posljedicama potresa u Izmitu 1999. godine. Dakle, kada je još jedan razorni potres opustošio velike dijelove jugoistočne Turske ranije ove godine, mnogi su promatrači očekivali da će predsjednikova dvodecenijska vladavina završiti punim krugom.

Umjesto toga, čini se da je Erdogan prkosio izgledima, piše CNN.

Prvi krug predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Turskoj 14. maja učinio ga je favoritom u utrci za koju su anketari predviđali da bi ga mogla skinuti s mjesta.

Osvojio je prednost od skoro pet bodova u odnosu na svog glavnog rivala, opozicionog lidera, Kemala Kilicdaroglua, i pao je za manje od pola procenta ispod praga od 50% potrebnog za pobjedu. Njegov parlamentarni blok osvojio je udobnu većinu u parlamentu.

Ove sedmice, trećeplasirani predsjednički kandidat Sinan Ogan, javno je podržao Erdogana, dodatno povećavši njegove šanse protiv Kilicdaroglua u drugom krugu izbora koji će se držati u nedjelju (28. maja).

"Ljudi će biti kreatori kraljeva, a kada narod odluči, vjerujem da će stati uz one koji su uspješno služili turskoj naciji u posljednjih 21 godinu", rekao je Erdogan za CNN u ekskluzivnom intervjuu prošle sedmice.

Tokom tog intervjua, turski predsjednik je pokušao da poboljša svoje akreditive, zaobilazeći višegodišnju finansijsku krizu u zemlji i nedostatke svoje vlade u operacijama spasavanja nakon katastrofalnog februarskog zemljotresa. On je odbacio 74-godišnjeg Kilicdaroglua kao političkog amatera.

Dva rivala su oblikovala svoje kampanje kao niz kontrasta. Dok je Erdogan imao za cilj da pokaže svoju političku snagu i u više navrata hvalio brzo rastuću odbrambenu industriju Turske, Kilicdaroglu se predstavljao kao tipičan tehnokrata: mekan, umjeren i pomirljiv.
Šest desničarskih i ljevičarskih opozicionih grupa ujedinilo se iza Kilicdaroglua u pokušaju bez presedana da svrgne sadašnjeg predsjednika i baci široku mrežu na turske birače.

Nadali su se da će uhvatiti nezadovoljstvo javnosti zbog posrnule ekonomije i posljedica potresa. Erdogan se, s druge strane, fokusirao na jačanje svojih konzervativnih uporišta.

Vjerski žar podupire veći dio Erdoganove podrške, za koju se čini da je jedva oslabila slaba ekonomija ili rani odgovor vlade na potres, što je pogoršalo tragediju koja je odnijela preko 50.000 života u Turskoj i susjednoj Siriji.

Izvan sjedišta AK Partije u noći prvog kruga predsjedničkih glasova, to vjersko osjećanje bilo je široko rasprostranjeno. "Plašim se. Brinem se da će izgubiti”, rekla je Seda Yavuz, vidno nervozna pristalica Erdogana. “Zabrinut sam da će neko drugi pobijediti. Brinem se jer smo muslimani i želimo da nam neko musliman bude predsjednik.”

“Vjerujem turskom narodu. Vjerujem da će pobijediti”, rekla je druga žena, Gozde Demirci, za CNN Jomana Karadsheh.

„Ovo je sloboda“, rekla je strastvena Demirci pokazujući na svoju maramu. Erdogan je ukinuo ograničenja na hidžab u javnom sektoru 2013. godine, pozdravivši to kao kraj "mračnog vremena".

„Imam tu slobodu zbog njega (Erdogana)“, nastavila je. “Oni (opozicija) ne žele ovo. Oni ne žele slobodu.”

Ta podrška sadašnjem predsjedniku nije bila na odgovarajući način uhvaćena od strane anketara i zapadnih medija, rekao je za CNN Mehmet Čelik, uređivački koordinator pro-Erdoganovog lista Daily Sabah.

"Mislim da je došlo do tog talasa koji je pogurao Erdoganov glas", rekao je Čelik. “Uspio je da prikupi 49,5% glasova, uprkos svim izazovima. Postoji taj umor. (Ali) i dalje je veoma popularan.”

Erdoganovi kritičari tvrde da je on dodatno ojačao svoju bazu podrške iznošenjem nepotkrijepljenih optužbi na opozicioni tabor. Optužio je Kilicdaroglua da je u dosluhu s kurdskim terorističkim grupama i više puta je opozicionog lidera - pripadnika liberalne muslimanske alevijatske manjine - nazvao nedovoljno dobrim muslimanom.

"Ova strategija 'nedobrog muslimana i koju podržavaju teroristi' dopala je desničarskim glasačima koji su trebali izabrati Kilicdaroglua", rekao je Soner Cagaptay, viši saradnik na Washington Institutu za bliskoistočnu politiku.

Silazna putanja

Cagaptay tvrdi da, iako Erdoganova poruka nije odjeknula u velikim gradovima Turske i na relativno bogatoj južnoj obali, od kojih su svi uglavnom glasali za opoziciju, dobila je neophodnu podršku iz siromašnijih dijelova zemlje, naime u centralnim regijama i na obali Crnog mora .

"Tamo je podrška Kilicdarogluu ugušena jer ga desničarski birači čije su vlastite stranke podržavale Kilicdaroglua nisu izabrali", rekao je on.

Erdoganove poruke su pojačane njegovim širokim uticajem na turske medije, tvrde kritičari.

“Predsjednika Erdogana ne treba potcjenjivati jer on uvijek koristi političku taktiku na vrlo podli način”, rekao je Seren Selvin Korkmaz, izvršni direktor instituta InstanPol sa sjedištem u Istanbulu. “Koristeći državne resurse i ukupnu medijsku moć on je uvjerio da je jedini u političkoj igri. Teren za igru nije bio fer.”

Ipak, predsjednik je na sveukupnoj silaznoj putanji. Nedjeljni drugi krug je prvi predsjednički drugi krug u Turskoj. Godine 2019. Erdoganova vladajuća stranka izgubila je glavne gradove na izborima za gradonačelnike, uključujući i njegov rodni grad Istanbul. Dana 14. maja većina glasova Istanbula pripala je opoziciji.

Erdogan je jednom navodno rekao: "Ako izgubimo Istanbul, gubimo Tursku", a politički status najvećeg grada u zemlji je lična bolna tačka u karijeri predsjednika.

"Zaista ga boli zauzimanje Istanbula", rekao je Cagaptay. “On voli Istanbul jer simbolizira osmansku moć i Erdoganov plan moći… On želi da Tursku ponovo učini velikom. On želi da vrati osmansku veličinu.”

Za sada se čini da je Erdogan spreman da preživi političke i tektonske promjene Turske. On je također obećao da će udvostručiti politiku koja je učvrstila njegovu vladavinu, ali je pogoršala trenutne nevolje u zemlji.

"Pitanje nije 'hoće li pobijediti' (u nedjelju), već kakva će to biti pobjeda", rekao je Cagaptay.

Ako Erdogan pobijedi ubjedljivo, dodao je Cagaptay, “bit će opravdan neortodoksnom ekonomskom politikom, nedostatkom vladavine prava i krajem društvene autonomije”, prenosi CNN.